...

49.
na moru
Radilo se o tome da je sklopio s tom frendicom deal: ona će mu prepustiti svoju kućicu na moru da bi mu djeca bila na odmoru, a on će joj, zauzvrat, napraviti neke električarske radove. Dolazio je nekoliko puta, uvijek s djecom ili cijelom obitelji. Boravili su tamo besplatno, a žena je čekala da joj konačno napravi tu struju. Nije u pola godine napravio ništa osim tri štekera i par metara razvaljenog zida! Pa ga je onda upitala kad će konačno to završiti, ionako je već nekoliko puta bio tamo. Uf! Kao da je dirnula u osinje gnijezdo! Urlao je uvrijeđeno:

- Kaaaj? Pa ja ovakav posao naplaćujem 1500 ojra, a tebi radim za prijateljstvo! Kako se usudiš, osim toga, moja djeca su morala na tvojem dvorištu čistiti suho lišće, pa nisu oni robovi. Osim toga, kakav ti je to smještaj! Po noći stalno zriču zrikavci, a po danu je vruće!

Kakav bezobrazluk, usred ljeta dopustiti zrikavcima da zriču, a suncu da sije! I to u situaciji kad ti djeca ne bi mora ni vidjela, jer nemaš za platit hotel s pet zvjezdica.

Hm, da, dječica su malo napravila reda na mjestu gdje borave, počistili lišće po dvorištu, zbiljam teško iskorištavanje maloljetne radne snage. No, nije ga se moglo uvjeriti da se zapravo nije držao dogovora: nije napravio obećano, a dolazio je na odmor s obitelji. Bijesan kao ris drugog dana se pokupio doma, ostavivši neke stvari koje nije mogao ponijeti sa sobom. Da, svaki put kad bi došao dofurao bi nekaj tipa škrinja za meso, televizor, krevet, tepih, lonci itd. Čovjek se valjda mislio useliti, što li? I ode on tako, da nije žensku ni obavijestio da odlazi. Isto tako joj nije u ruke vratio ključeve od kućice.
Cijelo to vrijeme mi je slao slatke poručice, čak me molio da dođem tamo, kako bi bilo lijepo da provedemo zajedno par dana na moru, koja romantika.

- A što s tvojom ženom – pitala sam zapanjeno.
– Ah, ma neće ona niš skužit, ona će biti s djecom.

Koja suluda taktika! Ma da se ne bih skrivala po grmakima i iza gromača, iskradala se noću na plažu, a onda mrtvo-hladno s hanumom pila jutarnju kavu i klepetala o djeci i špeceraju. A lik bi uživao blagodati bigamije.

Kad je skužila da je otišao bez pozdrava, frendica me obavijestila da je kućica slobodna, neka dođem i odmorim se malo uz more, u tišini borova, bez gnjaveži i galame. Javio mi se da je stigao natrag, oduševljeno praveći daljnje planove sa mnom. Valjda je očekivao da ću ga dočekati raširenih ruku i nogu, odričući se vlastitog odmora. Ne bi išlo, dragi moj. U subotu odlazim na more. No, koja koincidencija, ma sjajno, baš u subotu on se namjerava vratiti tamo da pokupi zaostale stvari. Pa ako želim da me odveze, ionako mu je usput. Ništa ne sluteći pristala sam. I tako smo nas dvoje krenuli put mora.

Pokušavala sam ublažiti posljedice njihove svađe, uvjeravala ga da zaista nije u pravu da frendici dolazi u kuću s familijom, a ne napravi što je obećao. I naravno da se žena ima pravo ljutiti. Bio je zapanjen mojim komentarima i pokušajem da izgladim sukob. Naravno, nisam joj smjela dati za pravo, zar sam takva guska da ne vidim da ga je samo htjela iskoristiti.

Nije posustajao u bijesu. Čak mi je tamo, usred ličkih gudura, priprijetio da će me hititi van iz kombija, ako budem držala njezinu stranu. Zašutjela sam ustrašeno. Jbg, nije sam tak ostat tamo s koferom među međedima i vukovima. A sudeći po svemu, lik je tako nešto itekako sposoban napraviti.

Vozili se mi tako dalje. Oko nas se zelene borovi i bukve, tu i tamo koja gola stijena. Divljina. Ja šutim i gledam kroz prozor prirodne ljepote, a on gunđa i blebeće kako će on nju nasamariti. Kako to misli – nasamariti? I on veli da joj neće dati ključeve od kućice sve dotle dok mu ona ne vrati stvari koje je nahrčkio tamo.

- Pa čovječe, mogao si ih pokupiti odmah, kad si već odlučio otići bez pozdrava.
- Nisam mogao, jer sam ih donio toliko da ne stanu u obični auto. Za to sam sad posudio kombi. Osim toga, kad sam želio otići, gadura se uopće nije htjela javljati, zamisli, nije mi se javljala na mobitel. Meni! Pa sam otišao da nije ni znala. Kad je već tako bezobrazna da ima isključen mobitel.
- A gdje si ostavio ključeve?
- Pa vratio sam ih na dogovoreno mjesto. U teglu s cvijećem.
- Nisi joj vratio jer mi je poručila da su ključevi kod tebe, u tegli ih nije našla, otišao si bez pozdrava, i da te ne želi više nikad ni čuti ni vidjeti. Htio si joj naplatiti ono što si napravio, a žena ti pružila mogućnost ljetovanja? Ti ćeš otključati kućicu, uzeti svoje stvari i otići, a ja ću preuzeti ključeve i ostati.
- E baš joj ne dam ključeve, vještici, kriminalki!
- Znači, imaš a ne daš?
- Imam pa ne dam, dok ne vrati ukradeno!
- Pa nije ti niš ukrala! Otišao si bez pozdrava, uzeo ključeve, a sad ih ne daš. Daj ih meni, tako mi je poručila. Zajedno ćemo otvoriti vrata, ti uzmi svoje, a ja ostajem tamo.
- E baš ne dam. Ja sam ključeve bacio.
- Tuđe ključeve si bacio? A nisi stavio tamo pod teglu kako je dogovoreno? Dobro, jesi ih bacio ili ih stavio pod teglu?
- Bacio sam ih nekud preko zida.

Uto je zaustavio kombi, izašao crven ko rak, bijesan ko ris, zajapuren ko klinac kad ga se najde u tegli s pekmezom. Ode tamo nekud otraga, čuje se lupetanje željeznarije. A onda se vrati zakrvavljenih
očica mašući mi ispred nosa s nekakvom pilom za metal.

- Jel ti znaš što je to?

Usrala sam se od straha. Čovjek otišao u stražnji dio kombija, izvukao nekakvu metalnu pilu i sad mi njome maše ispred nosa i urliče!

- Vidiš? Vidiš? To je metalna pila s kojom ću ja prepiliti lokot od njezinih vrata, a onda ću si uzeti stvari koje mi je otela! A ti ćeš stajati tamo dok ću to raditi, kao svjedok da sam morao provaljivati da si uzmem što mi je otela!

Jezuškristuš, o čemu taj trabunja? Otišao je bez riječi, bez pozdrava. Ostavio je svoje tepihe i lonce, nije vratio ključeve ženi u ruke. I sad ju optužuje za krađu. Još prijeti da će joj provaliti u kuću, razvaliti lokote da uzme stvari koje je sam u svom bijesu ostavio tamo. A ja bih mu trebala biti svjedok!?

Sledila sam se od jeze. Na jednom od odmorišta uspjela sam obavijestiti frendicu što se događa. Što da radi? Pa ovo je prijetnja provalom. Otišla je odmah na policijsku postaju i rekla o čemu se radi. Dečki su se ekipirali i čekali naš dolazak
Kad smo došli blizu kućice želio je da ostanem tamo i „svjedočim“.

- Ni u ludilu – povikala sam izbezumljeno. – Ne želim biti svjedokom nikakvih provala. Jer to bi značilo suučesništvo. Ne želim imati veze s tim. Ostavi me na obali i to riješi sam!

Ipak je bio toliko razuman i poslušao me, prošli smo pored imanja, pa smo sjeli na obalu, popili kavu. A onda je, tko zna iz kojih razloga, nakon pola sata on sam nazvao policiju i rekao da želi da dođu, jer da je izvjesna osoba htjela otuđiti njegove stvari. Naravno da su policajci bili u čudu, jer su već bili obaviješteni od događaju. Ostala sam na obali i uživala u prvom ljetnom kupanju, usprkos njegovom navaljivanju da ipak odemo tamo zajedno. Ni u ludilu, taman da tam glumim svjedoka kak on pili lokot i otvara tuđa vrata.

A njega je kod kućice dočekala ekipa plavaca. Žena je duplikatom ključeva otvorila vrata, a on je iznosio svoj namještaj i tovario ga u kombi. Brz pogled u unutrašnjost, et voila, corpus delicti: pila za rezanje metala stajala je spremna na upotrebu. Srećom, nije konzumirana.

Kasnije smo svi skupa dali izjavu na policijskoj postaji. Pred gomilom ljudi lik je unezvijereno vikao:

- Ona je kriminalka, kradljivica, ja sam važna osoba, ja ću joj tako smjestiti da joj sruše kuću! Ona nema ni dozvolu. Znaš, ja ću te uništiti. Ja ću ti tako namjestiti da ti sruše kuću. Gotova si! Otpisana! I otići ću sutkinji i reći joj kakva si kriminalka.

Ovo sa sutkinjom je bila aluzija na imovinsku parnicu koju je njezin bivši suprug vodio već neko vrijeme. S gaćama na štapu priženil se mladoj, zgodnoj curki s bogatim mirazom, našla mu je zaposlenje, primila ga u svoj dom, a onda je nakon nekoliko godina lik doslovno pobjegao s njezinom „najboljom“ prijateljicom. I onda je tužio jer želi polovicu imovine kao bračnu stečevinu. U koju nije uložio ni cvonjka, nego došao na gotovo. Svašta! To što glavni junak ove naše priče tog bivšeg muža nije dotad niti vidio niti poznavao, niti znao što je tko uložio u tom braku, to valjda nije bilo ni bitno. Glavno da se on ponudi kao svjedok, važan svjedok protiv svoje dotadašnje frendice.

Ps: Kad je došlo vrijeme sudovanja, sudac je skužil da lik nema blage veze s ničim, ni luk jeo, ni luk mirisao i da je sve samo farsa s lažnim svjedokom. Pokušavao je dokazati nešto što uopće nije bilo predmet rasprave. Njegova osvetoljubivost. Sudac ga je sprašio van.

Policajci su u čudu preokretali očima na njegove eskapade, ne shvaćajući o čemu taj trabunja. Sudeći po svemu napisat će formalnu prijavu za pokušaj provale, no ista će vjerojatno biti odbačena jer nije bilo stvarnog izvršenja djela. Doduše, bila je stvarna prijetnja, ali tko se danas u ovom ludom svijetu obazire na verbalne prijetnje jednog razjarenog tipa. Zato ni ne čude novinski napisi tipa: iz čistog mira bijesni bivši muž upucao bivšu ženu i njenog ljubavnika.

Jedva smo dočekale da ode. Još sam bila užasnuta suludošću cijelog događaja. Nepojmljivim nedostatkom osnovne logike i smisla za činjenično stanje.

Drugi dan sam dobila poruku: „Iznevjerila si me. Kak ne razumiješ da je ona kriminalka. Osim toga, čuo sam da si imala nešto s jednim forumašem. Što? Lagala si mi. Da znaš, sad ćeš biti u kazni. Neću ti se javljati dok se ne vratiš!“

O čemu li taj bulazni? Kakav forumaš, kakva prevara, zar smo mi u nekakvoj vezi? Pa on je ljubomoran! Što me se tiču njegove svađe s drugima? Što sam ja to lagala? Možda na policiji, kad sam opisivala njegovo lamatanje pilom ispred mog nosa? Kazna? O čemu taj laprda?!

Nije mi se više javljao. Fala qurcu na udarcu, malo mira.