Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Šapatom nutrine, valovima misli galija moje duše plovi, šumom svilenkastog jedra sklada simfoniju tišine, iskri slova zvjezdanoga sjaja i zaglušujue agresivnu šutnju na kojoj se, kao mjehurići nježnoga stakla, lome osjećanja osjećaja. Osluškujem često bezglasjem iznjedrenu melodiju duše, osjećam šaputanje osjećaja, vidim dragulje ljudskoga znanja, kristale satkane od napisanih riječi, utkanih u knjigu života koja vječno o bezglasnom šaputanju sanja. Virtualni svijet je satkan od napisanih riječi, univerzum pun poezije duša, pun zvjezdanih slova, pun riječima ispisanih poetičnih šapata srodnih duša. Taj čudesni grad sanjajućih duša svjetlosnom muzikom povezuje pjesme i priče u najzvučniji i najnježniji mjuzikl življenog života. Tu i tamo neka duša agresivnom šutnjom, iznjedrenom iz unutarnjeg bijesa, agresivnošću svoga bića svaki pokušaj misaonog dijaloga u agresivnu šutnju virtualnog univerzuma pretvara. Šutljivom agresivošću svog čudljivog svijeta tuđe snove krade, a kada ju se pozove na slavlje osjetila, kada se šaputavom svjetlosti ispisanog komentara pokuša ublažiti njena agresvna šutnja, svojom agresivnom šutnjom u svom malom, na ukradenim tonovima treperavih duša izgrađenom, svijetu izbriše šaputave tragove svjetlosnog dijaloga i prosipa, od drugih ukradeno blago, stazama svog agresivnog ne postojanja. U virtualnom kozmosu svojom agresivnom šutnjom budi osjećajne oluje, kida kristalne karike u lancu kojim se virtualne duše, u nenapisanom etičkom obrascu, sidre. Virtualni ocean tada šaputavom svjetlosti istine kazuje, da napisano šaputanje uzaludno nije, da iskričavi svjetlosnih duša glasovi tu agresivnu šutnju razumiju, a na horizontu virtualnih duša se iskri svitanje pod kopljima istinske svjetlosti, u sretnom trenutku spoznaje, razgovorljivije nego što je bilo prije. Agresivna šutnja prodavača magle, iz virtualnog univerzuma ukradenih snova, neznanjem šuti i šutnjom virtualne duše dokazuje agresivnost virtualne šutnje danas više nego prije, a svjetlosne duše virtualnog bezvremena šaptanjem svojih zvjezdanih nota skladaju sve nježnu i nježniju melodiju svojih virtualnih razgovora. Ukradeni šapat je progovorio agresivnom šutnjom, otrovnim slovima svoga uskog neba uronio u knjižnicu sanjajućih knjiga i ostavio agresivan, ubilački trag izrastao iz zločudnog virusa njene svijesti kojim iskri "uspjehe" svoga agresivnog bića.

/napisala: Dijana/