Moje pjesme,moji snovi

Mi nemamo nikakve živote
a vezani smo neraskidivim sponama
ti lanci i konopci su nevidljivi
žele sačuvati nešto čega odavno nema među nama.
Ja sam tužna previše
u meni više nema ni nade ni smijeha
život će mi proteći kao voda kroz dlanove
i protiv toga nema lijeka.
A ti dušo ćeš biti ljut
na cijeli svijet,a najviše na mene
nikad mi nećeš uputiti ni jednu lijepu riječ
živjet ćeš kraj moje sjene.
Ja i ti smo se prepustili da nas vjetar baca
sad na jednu sad na drugu stranu
i sad ranjeni,krvavih očiju režimo u noći
jedno od drugog skrivamo bolnu ranu.
Ja ću trpjeti i šutjeti
samo ću u tišini gutati suze svoje
ti ćeš šutjeti i trpjeti
sjećat ćeš se s prezirom šta je nekad bilo tvoje.
Ja i ti ćemo pasti na dno
i gorko živjeti svoje živote jadne
tvoje će oči biti bezizražajne
a moje će ostati samo ljubavi gladne.............
 

Hej, malena, kako si ti? Nema te dugo, a pjesmice su ti tužne... :/

ak zelis vjerovat da nema lijeka, stvaras sama svoj jad. vjeruj!