Basna o galebu i mishu

Daklem.Da raščlanimo.Volim te.Nikad nikog nisam,i nikad nikog neću toliko duboko voljeti.To smo davno stavili na papir.Silina te ljubavi ošine me milion puta na dan,u svakoj jebenoj sitnici koja me podsjeti na tebe.Tvoje slike krase sve moguće skrinsejvere od kojekud.Svaka pomisao na neku, za tebe lošu situaciju, tjera me na ubijanje.Puštam očnjake i pjenim se.Kao vučica.Takvu istu reakciju u meni izaziva i tvoja tvrdokorno glumljena glupost.Ona,geekovska zbunjenost koju tako dobro glumiš.Hladnoća koju uspijevaš posaditi u svakom kontaku samnom.I koja me prevari svaki put.Natjera na plač.Mrzim te zbog svake svoje suze.Mrzim te što me dovodiš u situacije da danima ostajem tužna i nemoćna disati bez tebe.Dok ti za to vrijeme glumiš budalu i likuješ nad sitnim pobjedama.Je da,i ovaj put si mi pokazao.Ko da ćeš me ičemu naučiti na takav način.Ko da nisi naučio da najbolje shvaćam rečeno..I da mi se,neš vjerovati, treba samo jedanput argumentirano nešto reći.A ja kakva jesam,sasvim sigurno bi učinila apsolutno sve što bi tražio od mene.Ali ti ne tražiš.Svojim postupcima me uporno uvjeravaš u svoje prijateljstvo i distanciranu nezainteresiranost.Je da...nekak ti više ne pušim te fore...predugo i jesam.
Znam da me čitaš.Oduvijek jesi.Pohlepno gutaš moje riječi pisane tebi.Čitam o tvojim reakcijama na pročitano u svakom tvom profilu.I dosta mi je.Moraš prestati s tim.Možda da za promjenu,, počneš razgovarati samnom o napisanom?Ili da možda,samo možda,koji put lupiš šakom o stol i kažeš mi što ti smeta?Samo se zapitam tako koji put,kako bi se odvijao takav razgovor....
Znam da me voliš.Na svoj čudan način.I to mi je dovoljno.Za život uopće.Znaš,nekako,s ovim silnim vremenom,skužila sam da to uopće nije teško.Na tvoj način.Sve je lagano na tvoj način.Više me ne boli tvoja glumljena hladnoća.Pa možeš lijepo i s tim prestati.
Općenito,možda bi mi mogao koji put i pokazati koliko me voliš..za promjenu,onako....tek toliko da padnem na pod od iznenađenja...mislim,to ja samo,onako usput,spominjem...Naravno da ne moraš.Kad sam ja u pitanju,ti ništa ne moraš.I to ti savršeno odgovara,znam.Ja sam tu....što god i kako god bilo.
Samo...nedavno sam se uvjerila da ljudi nestanu,samo tako,u jednoj sekundi....a mi se lupamo po glavi jer nismo ovo..ili ono....
Svaki,pa i najbezazleniji pozdrav treba biti ...kao posljednji...
Kad to naučiš,bit ćeš ono što sam oduvijek smatrala da jesi...my little elven...

Nisi za patetiku, ne, ne paše ti uz nick. Ti sigurno uviđaš detalje i nekako vjerujem da baciš kraj slanca golubovima i osmijeh ti tada izdahne maglu. Sve je kako mora biti.

Svaka žena ima negdje u ladicama barem po jedan ovakav zapis....Zanimljivo je to... Ta činjenica ne umanjuje ljepotu tvoga zapisa :)

Joj, super su mi ovakve priče... A da nije hladan, da je zainteresiran i da sluša što imaš za reći, onda bi još u davnoj prošlosti odmah bio kvalificiran kao prijatelj i ne bi ni umočio, a kamoli nešto više.

Usput, ne voli te. Žene se apsolutno nikada ne petljaju s muškarcima kojima je do njih stalo. Genetski su programirane da izbjegavaju tuđe osjećaje.

Mržnja...što je to?

.. ono, što gajiš prema sebi, 'voleći' njega.

u krofni sa marmeladom,nema čokolade

to je jednostavno kotač istine..koju prihvaćam...

nu, roba... i gospodara, pritom'...:)... zamorno, ružno i tužno, djevojčice.. al'.. hej!.. držim ti fige...:)

to je moj izbor,zar ne?i snosim posljedice svoje odluke...

točno.. i klinci, sa pjenom na usnama i staklastim pogledom, dok se plavi vena na hladnoj ruci, plaćaju cifru svom izboru... ma, ne obraćaj pažnju... samo se reži i dalje... nitko ni do koga ne dopire, posebno kad uključi i navalentni entuzijazam.. (heh.. teško tipkam, jbga, bez palaca... :D*... mah, koka...)

ookeejjj.........čuvaj se......-)

zapravo,po meni je tvoj izbor,izbor kako ćeš se osjećat
a možda ljubav poistovjećuješ sa patnjom

Sve te slike su mi poznate...
Možda te jednom postane vrijedan...
A možda jednom upoznaš i zavoliš nekoga tko te je vrijedan.

a u q...c , kad će meni netko ovako nešto napisat....

da..nažalost....zamijenila sam ljubav i patnju..i više ne razlikujem jedno od drugoga...