Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Dok se svitanje bori sa ostacima tame i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći srebrnu haljinu, stojim na obali sna i prisjećam se njegove ljepote.

'Zavoli dan u kojem se budiš' - šapuće mi mjesečina pri odlasku, 'zavoli misli i sjećanja' - šapuće mi sijač zvijezda zaboravljenom muzikom tuge, 'dozvoli srcu da diše' - šapuće mi krilati konj koji me je noćas nosio u daljine.

Za mrkim čempresima dime se iskre ljubičastog svitanja. Pred mojim snenim očima izrasta zdenac s krilatim Amorom od pjeska i pjene, od niti divnih snoviđenja satkan i šapuće mi baladu o ljepoti ovog buđenja.

Zavoli dan u kojem se budiš, ruke sijača zvijezda još uvijek prebiru po nebeskoj harfi tiho, još tiše zvuci tuge postaju cvrkut ptica, miris jasmina pred mojim prozorom i ljepota dana u kojem još snena pozdravljam Danicu i volim, doista volim ovaj dan u kojem se budim.

(napisala: DIJANA)

I opet nešto lijepo. Pozdrav ;-))))))))))))

da.. ja volim lijepe stihove, slike, filmove :)