Ručkić krčkić

Može bitno promijeniti odnos: jer nešto što je bilo fluidno, zasnovano na svakodnevnom izboru, na povjerenju da će izbor biti povoljan i dobrovoljan - odjednom dobija rubove. Papira. I imaš osjećaj da se sad moraš nekako prilagoditi tom formatu i obliku; nemreš ni više ni dalje od zadanog okvira.

I zato mnogi zbrišu uoči vjenčanja. Iako se vole. Ali ne mogu žrtvovati svoju dobrovoljnost, ne znaju je preimenovati u slobodu od svakodnevnog odlučivanja, raskomotiti se u povjerenju da je odluka ispravna... Kažemo, boje se obaveza. Ali, nije samo to: mnogi nemaju petlje priznati strah i zbrisati prije papira, nego ga potpišu, uzmu, pospreme, a skupa s njim i sve svoje do tada tako slobodne, lepršave, ugodne i radosne izbore... I žive u formatu koji smatraju propisanim, poput mrtvog slova na papiru. Možda odveć raskomoćeni u čvrstini zaključka da su ispravno izabrali, jednom za svagda.

A povjerenje zasnovano na tromosti, bez pozornosti prema trenutku i svim mijenama koji svaki donosi... hm. Nije laskavo. A ni pouzdano: slutiš da neće izdržati neku veću kušnju; a kamoli katastrofu.

I sad je Iskrica između nas, svojih korisnika, sa svim našim uglavnom dobrovoljnim odnosima i izborima, i sebe, svojeg sučelja, koje smo isto tako dobrovoljno, lepršavo i neobavezno izabrali, stavila: UPLATNICU. Papir s rubrikama.

I više nije isto. Odjednom se traži cijeli niz odluka: Koliko mi je ovo važno? Koliko dugo? Ulažem, što zapravo želim dobiti za svoj ulog? Tko mi jamči...? Što ako ne...?

Dvaput sam potpisala papir, iako sam se bojala, iako zapravo nisam željela: jednom bračni, drugi put ovu uplatnicu. Bračni, jer sam vjerovala da je brak ono što dvoje ljudi stvara svojim odnosom, da može biti po mjeri, dug, kratak, otvoren, zatvoren, tradicionalan, avangardan... i da je papir potreban samo zato da olakša kredite i eventualno razvrgnuće, i to u materijalnom aspektu.

A ovu uplatnicu zato jer sam naučila da se za svoj novac zaista ne moram dati maltretirati: kupim kartu za kino (košta koliko mjesečna pretplata po najskupljoj tarifi) i izađem van ako mi se film ne sviđa. Jer, kaj bih sad trebala, platiti i patiti baš zato što sam platila? Hebga, u životu ima i promašenih investicija! Važno je samo da možemo podnijeti gubitak.

I sad taj papir mogu zaboraviti. Izabirati iskričarenje ili neiskričarenje po volji i raspoloženju... Kad mi se da, koliko mi se hoće. Jer - jedino tako mi se hoće.

(PS. Ovo opraštanje je zbilja već naporno - znate da Premium imate još i SUTRA?)

Papir je ko i čovjek
služi
da se po njemu piše
da ga se gužva
da ga se kida
s njim da se briše
sanjeg da se izbriše
ma
papir je kao čovjek
ustanju svašta da podnese!

Vegice, ovu pjesmicu sam napisao tamo negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća odnosno još u prošlom tisućljeću pa ću cijeniti ako je ne obrišeš! :))

Jurice, zgodan pjesmuljak! Sigurna sam da je na nekom već pomalo ofucanom papiru :-))) Zašto si pomislio da bih obrisala?

pa obrisala si onaj prethodni komentar pa sam se uplašio da ti nije postalo navika... a pjesmuljak je napisan rukom na onom ružnom, smeđem pakpapiru, obrađenom kidanjem rukom i okvirenom kao slika formata cca 40 X 75, ako je nije bacio pok. Homolka ili netko od njegovih nasljednika, još uvijek postoji.

Ma ona gospođa ima nekaj protiv mene, a ja uopće ne kužim ni kaj, ni tko je ona... Ako do sada nisam to skužila, ne da mi se ni sad, dakle, nek se bavi svojim blogom, a ne mojima. A znaš kak je kad su ljudi nametljivi - najbolje izvjesiti znak "Zatvoreno" ;-))

A jel se smije znati što je bilo nadahnuće?

u to vrijeme sam razmišljao tako, tipo: pitaš se tko si znaš da si smeće jer nitko te neće kakav si htio bi znati živi život će ti odgovor dati

Dobro večer:-) hm ......jesi sigurna da samo dva puta?

Uh kak sam lijepo provela dan......"nogabus" do Bakra i nazad....i svašta vidjela što se iz avta ne vidi:-)

Eh, dragi moj, svašta ljudi odbace u smeće, a onda se netko drugi itekako razveseli! Pa i obogati ;-)) Žao mi je što svoju vrijednost ne osjećaš, nego odmjeravaš o tuđa mišljenja.

Bok, Bis! Nogabus, veliš - zdravo, pouzdano i zabavno! :-)) Nego, kaj, jesam li samo dva puta potpisala neki papir za vezu...? No dobro, nisam, više puta sam, kad sam se zapošljavala, prodavala, kupovala... Ali mi se nije učinilo da bi te situacije bile slične ovoj.

Vega sory što te iskorištavam a voljela bi znat:-)

.POLI....jesi pitao Iskricu----dobio odg?

ej Vegice, bilo je to od prije skoro 40 let, valjda sam neki vrag naučil kroz sva ta leta, druga stvar je kaj naučeno ne želim prihvatiti kao svoje, jer mi nekako ne paše, a žao mi je što si osjetila potrebu da me ocijeniš, nisam to očekivao!

poslao e mail na iskricu ali bez odgovora

Ajoooj, biserna, ti misliš na svoj rođendanski poklon?! :-)))))))))))))))))) Pa, darovi nisu obvezujući, njihova je svrha da razvesele, pokažu naklonosti... a mogu završiti i u ladici, nije važno, zar ne?

..Vega , osmjeh od uha do uha....znala sam da nije samo dva puta:-)))))))))))))))))))))))))
(pomaže mi promjena zraka pa sam posebno dobre volje)

Pitaj preko portala, ovdje, samo klikni "Odgovori" na neku njihovu obavijest. Ni meni nisu odgovorili kad sam nešto pitala emajlom, ali ovdje jesu.

e viš TOOOO,lijepo i hvale vrijedno da darivatelj zaboravi na dar, a darivani da pamti, a najjjjjjllllljjjjepše je ono što ostaje i pusti tragove nekakvog vezivanja ...ajd ne uzmi sada to doslovno :-)))))

Dar sam zaboravila, ali rođendan nisam - preksutra, jel' tak? :-)))))))))))))

aha,3.11.....moram piknut nekog ili nešto ....mora onaj vragec u meni nešto smislit:-)))

Budemo sutra u isto vrijeme za komp pa ispile jednu u tvoje zdravlje - u 9, može?

Navečer, ujutro šljakam.

DAAAAAAAAAA naravno, sa veseljem:-)

Ja ću jabukovaču ili crno vino. Što ćeš ti?

šampajn, crni:-) imam keksiče fine , i pita sa šljivama i jabukama....

Eh, onda ću i ja zaklati onu svoju bonbonijeru koju čuvam za pravu priliku :-)))

Nadam se da će sa tatom biti sve ok iduće g. za tvoj go...bit će fešta do jutra , obečajem!

Ma, meni je fešta već to kaj dođem... Budemo i medeka pozvale? ;-)))

naravno, bez medeka nema dobre feštice;-)