PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Evo tak, palo mi je na pamet opet nekaj, u stvari lažem, već mi se par dana po glavi mota, kak mi je kuhinja omiljena prostorija u kući, stanu ili gdje već kuhinje postoje. A zakaj, pitam se i tražim odgovor prije nego zaspim i kad se ujutro probudim. Hodnici i ini prolazi su ionak bezveze, sami sebi svrha, u njima se ne živi, njima se samo prolazi, ne? Osim što u njima ostavljamo kapute, cipele, ključeve da se ne zaborave, imam sat na zidu da uvijek u prolazu znam kolko je sati jer volim to znati. Onda kupaonica, možda je nekom omiljena, možda se netko obožava kupati u kadi, tuširati do besvijesti, lickati, mazati kremicama, šminkati, gledati u ogledalo ili nekaj slično, ali nisam ja taj tip. Molim lepo, perem se zato kaj se to mora, ali tko još uživa u pranju zubi? Jedino mi je važno da mi je za guzicu toplo ujutro kad sjednem na wc. Ne volim hladne pločice u kupaoni i bok. I ne zasjedam na wc-u i ne čitam u toj nekima omiljenoj prigodi. Tak da kupaonica s wc-om ili odvojeno svakak otpada. Onda dnevna soba, dobro, tu se već živi, gleda se tv, spava pred tv pokriven s dekicom, čita se knjiga ili sluša muzika i tak svašta. Ali kad mi dojdu gosti nikad ih ne posjednem u dnevnoj sobi jer mi nikak nije ugodno piti kavu za tim malim stolićem, mislim, on je dobar samo za noge na njemu držati ak se već ne leži pred tv za promjenu. Spavaća soba je spavaća, u njoj spavam i nije da ne cijenim svoj miran san u toplom krevetu, s godinama sve više. Ali to je sve. No dobro, ne baš sve, u njoj se odvijaju i neke druge vrlo važne aktivnosti, ali to se može i na bilo kom drugom mjestu kad smo već kod toga, a i nije mi to najvažnija stvar u životu. I tak, ostala je kuhinja. Nisam neka kuharica da ne bi bilo zabune, ali kaj je, je. Volim kuhinje i velike stolove u njima. I kad miriši ručak ili kolači. I kad s gostima pijem kavu ko čovjek za stolom. I kad klinci koji to više i nisu dođu u kuhinju pisati zadaću pa usput ispričaju sve što su htjeli i ono što nisu. I pitaju što ne znaju, mamu naravno. I oni nju nekaj nauče. I svi skupa komentiramo pročitano, viđeno, stvari koje imamo u malom prstu i one o kojima pojma nemamo. I tak ja obožavam kuhinje, ne one super moderne i pune sjajnih površina laganih za održavanje, a sterilne ko da u njima nikad nitko i ne kuha. Nego one koje nikad nisu do kraja pospremljene, gdje uvijek ima nešto negdje na tanjuru i cvijet u vazi ili na prozoru i ljude koji se u njoj motaju i žive. I tak, to sam htjela reći. A podrumi i tavani su druga priča.