Ručkić krčkić

Šuti već danima. Moj PREMIUM agent Đuro, koji traži točno po mojim uputama. I ne nalazi nikoga...

A mislila sam da je štos u mojoj lijenosti: ne gledam tko je novi stigao, ne šaljem poruke, rijetko odgovaram na one koje primim, pretraga profila mi uglavnom služi za to da se podsjetim tko je tko od blogera... I onda čitam ovdje da se budno motri, da je bitna brza reakcija, da dobra "roba" nestane dok otipkaš "Hi!" (Ne "Hay" - to je sijeno.) A ja to nemrem, nemam ni volje ni vremena, i zato rekoh, ajde, neka Đuro vreba.

A sad i Đuro zakazao... Pa se češkam po glavi obrasloj predugom kosurinom i mozgam, jesu li možda moji kriteriji prezahtjevni? Ma nisu, nemoguće je da ne postoji pušač, ateist, fakultetski obrazovan, bez bračnih spona i djece u neposrednoj blizini, koji ne mrzi homoseksualce i voli životinje, živi u metropoli ili bar blizu nje i nije puno stariji ili mlađi od mene...Što bi tek bilo da sam odredila koju glazbu, filmove, knjige treba bar poznavati, ako već ne i voljeti i kakve bi trebao imati političke stavove? Ili odjeću. Ili razbibrige. Ne smijem ni misliti!!!

Sve do Iskrice, zapravo, sve do isteka moje prve godine na Iskrici, muškarci su bio dio mojeg života... Kako, zašto, kad bi se umuvali u njega ne znam, ali jednostavno bi se našli tu kad bih podigla pogled, s nekom željom ili pomisli da bih trebala/htjela/mogla... I onda bih rekla, "Ah, baš dobro da si tu..." I nešto bi bilo.

Tada nisam o njima razmišljala kao o "suprotnom spolu": bili su jednostavno ljudi s kojima mi se zgodio neki trenutak, neki doživljaj. Nisu me morile njihove sličnosti sa mnom ili različitosti od mene, spolno i rodno uvjetovane... Fućkalo mi se! Ili si za akciju, ili nisi.

U toj prvoj godini boravka na Iskrici skinula sam jednu kožu sa sebe... proživjela mijenu koje sam se bojala; koju sam ovdje željela odgoditi. A muškarci su mi pomogli u tome!

I sad sam drugačija i nekako, samo svoja... Samosvojna. A oni su "drugi": spol, ljudi. Više nisu u mojem životu, nego izvan njega. I valjda zato poziv više nije jednostavan: sad ispisujem kompliciranu pristupnicu a Đuro stoji na vratima i provjerava jesu li podaci valjani...

Ma, pustit ću ja Đuru na zasluženi odmor! Jer znam, prije ili kasnije, opet ću podići pogled... Možda upitan. I valjda će netko znati odgovor.

ja sam se predala u božje ruke

ne mogu vjerovati...Đuro?!?!?!!!!!

Znala sam da Đuro radi u fušu ali nisam znala da radi za tebe

Odrat ću ga živa!!! Grrrr

Ni agenti nisu ono što su bili, mogao je barem promijeniti ime...

Aha, ukebale smo Đuru! Fušari okolo pa niš ne zbavi kak treba!

Petra, jel' bog učinkovitiji od Đure? I jel' radi i honorarno?

Naravno vega, hajde barem si mi prosvijetlila pamet zašto u zadnje vrijem šteka

Ja bum Đuru pozvala na pivicu i dala mu otkaz. Uz otpremninu, nek mu se nađe :-))

ne mogu vjerovat. moj agent Stipe mi dnevno dostavi sto profila.. daj svom otkaz.. :)

ja se čak ni to nisam potrudila... angažirati agenta:(

Stipe i Đuro sigurno imaju neki deal, gadovi! Hajde, priznaj, kak si ga potkupila, bezobraznice jedna!

jel to sad znači da je sa mnom gotovo?:)

Znala sam ja...dok radi na Iskrici ne može biti odan...

Što se ti Matilda buniš kada imaš Kara-marka???

Ustvari...

....više ga nemaš, upravo sam ga ja angažirala...

Nekad davno sam imala Mr. Pricka, i moram priznati, taj je fakat znao znanje... Radio je k'o vurica! Možda je stvar u imenu, Shakespearu unatoč? Hm...

vega....odustala si prije svega. Prerano. Pusti ti Djuru. Nadji ti dobrog kojem ne treba diploma, i nije steta ako nema fakulteta, kojem ljubav tvoja prema ljubimcima ne smeta.

ako je nešto i u imenu, onda je Marko Kara idealan :))

Nomen est omen Petra...sve ostalo su nuspojave

Judito (rekoh ti, ne komuniciram dobro s brojevima!), neku noć sam sanjala da sam se "zadovoljila", u smislu skresala svoje prohtjeve... i bila je to noćna mora! Nije stvar u faksu, nego u vjerojatnosti da netko tko ga je završio ipak nije blesav, nedosljedan i nezreo, jer iako za završiti faks nije potrebna neznamkakva pamet, ona ipak pridonosi. Uostalom, nezrelo je ne iskoristiti neku svoju prirodnu prednost za olakšavanje i proširenje životnih izbora, zar ne? Dakle, ne tvrdim da su muškarci bez faksa blesani, ali je veća vjerojatnost da jesu nego među onima koji su smogli toliko memorije, samodiscipline i ambicije da se školuju.

eto, ja sam tisucupetstoprva, reci cu ti sasvim jasno, malo ima muskaraca koji bi prihvatili tvoje kucne ljubimce, a da istovremeno imaju sve sto ti treba vise ili manje. I istina je, da ces ostati samo s njima...kucnim ljubimcima. Jer kriteriji su tvoji, ali nemoguce je nekom muskarcu to sve ispuniti.

a boje te se djecaci , malo da suzis kriterije :))

Ma gluposti! Ljudi prihvaćaju svašta i svakoga što isprva nikad ne bi izabrali: svojtu, djecu, ludu bivšu, susjede, kredite, mjesečarenje, indiskretne prdeže, dosadne prijatelje... Nikada ne znaš što sve ide u paketu s nekim koga IZABEREŠ. Ali, ako ti se izabranik svidi, onda je sve ili ništa, pa uzmeš sve. A ja sam zaista prezrela, presamosvojna da bih amputirala neke svoje viškove - nikad to nisam činila, nikad ni neću, to mi je bljak, odvratno i ponižavajuće.

Uostalom, zar ne znate? Sreća je moguća samo s nekim kome se sviđamo onakvi kakvi smo.

vega, ima muskaraca koji nemaju vise od srednje skole, a disciplinirani su, sposobni, i veoma kvalitetne osobe.

onaj tko tako misli kao ti, obicno dobije NISTA

iskrica je puna tajnih služni i agenata.
samo da ne počmu obraćuni "paraobavještajnog podzemlja"
evo dva kata gore isto neki agenti,
kao da je 1972

Je, vjerujem... S njima bih se vjerojatno ludo zabavljala u pregovorima hoćemo li gledati Šeherazadu, utakmicu ili Dr. Housea, a ako ja pobijedim, onda bih mu do duboko u noć mogla objašnjavati sve što nije shvatio u onome što smo gledali... Ujutro bi pak on meni objasnio ustroj geocentričnog kozmosa s posebnim osvrtom na ulogu J. K. ukazujući na dokaze iz novina.

I ja bih tak imala NEŠTO što bi zauzimalo mjesto mojeg NEČEG. Pa, onda mi draže nemati NIŠTA. Ja trebam NEKOGA.

Hehe, 1972. James Bond je bio u najboljem izdanju! ;-))

svi tajni agenti su onda bina verhuncu.
i Stane Dolac isto

podsjecas me na jednu osobu koja se igrala rijecima, shvatila sam. Pokusala sam ti vega, reci da cesto ostajemo sami ili ne nadjemo nekoga, jer su nam kriteriji previsoki. I nisam te htjela niti naljutiti a niti uvrijediti. I tako ostajemo sami, jer netko ne shvaca sto je bilo na TV, ili slicno. Ali svi imamo nesto sto nas privlaci ili odbija. Tko te voli prihvaca te takvu kakva jesi, sa svim manama i vrlinama, ali pitanje je da li je moguce voljeti osobu visokih kriterija. Veliko.

Osobe visokih kriterija ne možeš voljeti ako su ti njihovi kriteriji nedostižni: možeš ih poštovati, možeš im se diviti, a možeš i zazirati od njih. Možeš se čak i potruditi da im se približiš, ali to nije vrst privrženosti koju takva osoba (čitaj ja) treba ili traži. Osoba visokih kriterija (čitaj ja) ne traži NEŠTO, nego NEKOGA, kao što rekoh, osobu. Nešto već ima, jer svoje kriterije najstrože primjenjuje na sebi samoj: zna biti sama sa sobom i sa svojim "nečim", svojim zanimacijama, užicima i ljudima koje ne postavlja u središte svojeg življenja.

Snižavanje kriterija za mene je trenutno čisti gubitak u svakom pogledu. Ali, jedna mudra žena mi je nedavno rekla da neće uvijek tako biti: da ću starenjem postajati sve sličnija "običnim smrtnicima"... pa ću ih onda lakše i voljeti. I oni mene.

taj NETKO.. malo opisi sto bi trebao imat tocno.. cega previse, cega premalo.. da bi ti bio kompatibilan. mozda on postoji ali ga ne vidis. da li je bina kompatibilnost u muzici, filmovima, knjigama, ili je bitno da te netko slusa i razumije kad ga gledaš u oči.. ili ona kemija.. ili netko tko te zna nasmijati a prazan je ko prazna flaša vina

dobro ti je rekla ta mudra gospodja.

Pusti Đuru Vega, neka počiva u miru. Odgovor na to,kao i na sva druga tvoja pitanja zna samo Rinko. A odgovor se nalazi ,naravno gdje drugdje nego, u boci ! :)))

Eh, oprostite, nepoznati neki, sad sam telefonski nazdravljala jednoj slavljenici! :-)) Nego, da na sva ova brojna pitanja odgovorim protupitanjem: kako VI znate da vam je netko kompatibilan?

ajd i to da doživim... 'mudra gospodja', sa kuhinjskih krpa je uspjela dovesti pod upitnik, tvoju... normalnost, hbte?? mudra gospodja(sa kuhinjskih krpa), nikada... ali, n i k a d a nije djelila tvoj način, a i ako je, onda ziher ne, u toj količini i takvim intenzitetom... da je, i da ima taj stav, bila bi toliko fer i izjavila...: jebiga- odustala sam, daj što daš......spomenuta gospodja(sa, faking, krpa), neka ne poentira(uočivši, možda, malo povijenija ramena i pogled koji tu i tamo odluta, besciljno...)nad trenutnim posustajanjem, tražeći u maspoku, dokaz da je njen način... šta??... praktičan?! gadim se mudrovanja... sa, već spomenutih, jelte... krpa.

afak... a možda ona ima i neki uvid koji mi, padobranci, nemamo...;D

sad bum ja bil bezobrazan..ne se ljutiti.. osjeti misko.. kad se najdemo na kafici.. i pocne ono -pogledom me milujes, ko da me dodirujes. i svaki tren kao da je prvi. .ja stalno mislim nestat ce, iz cistog mira prestat ce, al pozuda ne prestaje.. od tud sve pocinje.. :)

Na to si pitanje, Vega,već dala odgovor jednom od prijašnjih blogova. Po mirisu ! Prirodni miris tijela kompatibilne osobe je najveći afrodizijak...

Je, fakat... znam ja iznjušiti požuđene i požudno poželjne... Znaju oni biti centar mojeg svijeta i neko duže vrijeme... Ali, zanimljivo je to da nikoga od mirisavih ne bih sad opet. Ja mijenjam kože, mijenjam krv, mijenjam staničje... Oblik je donekle prepoznatljiv svo ovo vrijeme, ali sve je novo, novo, novo vrijeme i traži nove, nove, nove ljude :-))))))