ZEC IZ GRMA
Moj agent Đuro sinoć je, unatoč potpunoj neučinkovitosti, pobudio veliku sućut među Iskričarima: vele ljudi, pa mučiš agenta, daj skuliraj se, sreži malo te svoje prohtjeve - što ti sve ne bi htjela, te da ti nađe tipa s faksom (a što će ti to, i SSS-ovci mogu biti pametni i dragi), te da voli životinje (ne buš našla, reče zloguka proročica), da ima slične razbibrige kao ti... I sad slijedi citat komentara. Veli vako:
"Da li je bitna kompatibilnost u muzici, filmovima, knjigama, ili je bitno da te netko sluša i razumije kad ga gledaš u oči?" (Izvučen samo meni intrigantan dio, bez zlonamjernosti prema sophisticusu, autoru.)
E, pa ja mislim da je NEMOGUĆE da me netko sluša i razumije kad ga gledam u oči ako nema kompatibilnosti u muzici, filmovima i knjigama. NEMA TOGA!
Jerbo, ako su moje mentalne mape iscrtane upravo vrijednostima i spoznajama koje sam upila I (veliko "i" kako bi bilo jasno da ne govorim o JEDINOM I ISKLJUČIVOM izvoru svojih vrijednosti i spoznaja) iz glazbe, filmova i knjiga, ako moje misli kolaju upravo tim dubokim kanalima koje su spomenuti inputi dobrim dijelom oblikovali, a neki i probili, onda me netko tko me blago teleći gleda dok govorim o Wimu Wendersu, Aimee Mann ili Iris Murdoch ne može shvatiti ni kad govorim o šniclama, jerbo nemre skužiti ama baš ništa bitnoga o meni, osim možda mojeg trenutnog raspoloženja, priopćenog tako i tako neverbalnim jezikom. A u uzroke moje sreće, nesreće, vedrine ili jada ostaje zauvijek neupućen.
I zato mi ne može pomoći, osim onog trena kad mi treba dodati rupčić ili daljinac. I zato se može ufati samo u slijepu sreću da pogodi što zapraf trebam. I zato će me šezdeset puta češće raspizditi nego razveseliti, jer ne zna i ne može znati nikakvu pravilnost u mojim reakcijama, a kamoli stavovima i posljedičnim postupcima.
I zato takvoj osobi ne vjerujem kad kaže da me voli. Jock. Nemreš voljeti osobu koju ne shvaćaš. Moš osjećati svašta, ali ljubav ne. Jer ljubav uključuje prihvaćanje, a da bismo nešto prihvatili, trebamo a) znati da to postoji i b) shvaćati o čemu se radi.
Druga je stvar što Hrvati najčešće ni ugovore ne čitaju prije potpisivanja! Je, sudeći po kuhinjskim krpama kojima pojedinci uporno glancaju naš blog, treba biti skroman ("Skromnost je vrlina što djevojku krasi, zato ti i želim u tom društvu da si."), vjerovati srcu ("Ljubav je kao suza: počinje u očima, a pada na srce." Koje valjda prepukne od poplave? Ili se teška srca vučeš po sudovima da utjeraš što ti pripada nakon razvoda.), odreći se životinja (Bolje zvijer u krevetu! Pa... hm. Ima neš u tome!) i svoje naobrazbe te se prihvatiti kurca i kuhače ("Kuharice, manje zbori...") i naći nekoga na koga se uvijek možeš osloniti (jer ne mrda s kauča) i tko će te nasmijati (Kad izvali neku glupost.)...
Receptura je, ne sumnjam, učinkovita u mnogim slučajevima. Premda sumnjam da je primjenjuju baš oni koji je ovdje tako vatreno zagovaraju, jerbo mi nije jasno KAD: ako imaju pune ruke kurca i kuhače, puna usta smijeha i pune oči suza, i pride srce puno ljubavi, kad i kako uspijevaju tipkati???
A evo, ja sad imam i čvrst dokaz da od Đure nisam tražila nešto nemoguće: stvar je bila u zecu.
Naime, tražila sam muškarca koji bi za kućnog ljubimca poželio ZECA. E, nema takvog! Ali, kad sam zeca istjerala iz svog žbuna prohtjeva... Hehehe...
04.11.2010. u 15:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar