vjeveričja posla

vjerujem da je za kavicu prekasno
vjerujem da je za kavicu prerano
znam da je trening uskoro.
i opet ću se ubijat, znam, s razlogom.
dok se ne opametim, dok ne naučim.
dok me ne samelje, stisne.
da zacvilim, jauknem.
a sve ovo i ono
i ti i mi i vi
u veselju mimo mene kao da prolazi.
lude strasti, sitne želje, bezvezni nagoni, potreba nadmoći.
bezveze. eeeee je eeee eeeee je
baš bezveze

noćkica stoci sitnoga zuba, kokoškama i kokošarima svima onima što dok snivaju nešta svašta pućkaju, čak i tad nemoćnim zubima škrguću u praznini usne duplje u osobnoj praznini koju slute.
samo njima da, laka noćka...ostalima je svaka takva.

a sad ono što želim podijelit i sačuvat

nice. postal si iskričin premium.
moj si bio davno prije.
sjećam se vlastite nemoći i bola što na tvoje poruke nisam
smogla snage išta suvislo il redovito, lijepo uzvratiti.
pišući. kao invalid koji želi zbog nekoga potrčati a
nemože. i o tome ne govori. nada se da druga strana ćuti. da
se ne ljuti. da ima strpljenja i volje. da razumije ono za što
nikada suvislo objašnjenje nije dobila.

smješkam se i više ne postavljam pitanje. možda sutra ipak
donese odgovor.
a možda sutra ostane zauvijek samo 'malo'.
nebitno. hvala na riječima i poruci. one ostaju i titraju. i to
je puno. možda dovoljno. taman za sanjanje. iz dana u dan. i na
tome ostati znači zauvijek snivati. ništa ne kvariti šireći
prostor susreta. jer i ovako lijepo je. a realno sutra svu tu
čaroliju može uništiti. možda pojačati....tko zna. možda
sutra donese odgovor a možda to bude tek malo sutra a veliki
osjećaj.

ma čemu pitanjima sve pokvariti.

hvala. noćkica ti i lijepo snivaj. sa dječjim smješkom na
svome licu.

dobro vam jutro....kulturnjaci
kavica bu kad iz kreveta izmigoljite mrzla. s koricom. najte zamjerit.
na korici je ipak jedan veeeeliki, topli, smajlek

Nas dvoje bi mogli i ozbiljnije porazgovarati uz jutarnju kavu o biljaru, a i ovom što večeras pišeš. Ako ćeš brisati, zapamti da sam ti htio biti prijatelj.....

oh Medek. brišem redovno prije spavanja il odlaska sve pozive, sms-ove, pvt poruke. biljar.....je uvijek interesantna tema. i osjećam da mi jesi prijatelj. dakle.....ne vidim glede kavice neki problem. sem kad je prevruća pa se jezik malo ofrlji.

Šteta za neke zapise, tako su realistični i okrutno rečeni. Ne mogu vjerovati da će zauvijek nestati.Piši ih u dnevnik , ili u neku poštu gdje mogu ostati a da ti nisu pod okom. Trebat će ti kasnije jer si to ti. Svako večer izbrišeš dio sebe ...Nije u redu. Ja imam 8 knjiga dnevnika, pisanih rukom gdje se po rukopisu vidi koliko sam volio ili patio....

super. napisah ti odgovor a comp se sruši. ajde sažetak. ne brini. više ništa što na web stavim ne brišem. inače hićem sve. zapise, fotke, stvari, poklone koji smrde na troju i konje tzv materijalne dokaze prošlosti, vlastite vrijednosti, dobivene il davane ljubavi, postojanja. što vrijedi ostaje u mome sjećanju. iluzije se zaboravljaju i kao takve ni pisane nemaju nikakve vrijednosti osim kao prikaze naivnosti il želje. ono za čime žalim su tuđi komentari - šašavi, vrckasti, duhoviti, umni, dobronamjerni. sve ostalo davno su drugi napisali. literarnih pretenzija nemam i ne mislim da su moja iskustva il život nešto tako posebno što bi trebalo u vremenu ostat zabilježeno. nemogu nikome ni pomoći. sva mudrost i iskustva sažeta su u Bibliji i narodnim poslovicama, al da bi ih shvatio, primjenjivao moraš puno žganaca papati i na svojoj koži bolno iskusiti. i tek tada...možda. kako Štulić kaže - ne mogu pomoći nikome od nas. ono što me čini iz dana u dan veselom što baš njih u potpunosti tek sada, nakon mnogih svjesnih eksperimenata sa sobom i svojim životom tek sada, shvaćam. i kao što Ilija kaže - bez toga su floskule. i ja iliji da kažem - yap da - bez tih eksperimentiranja i ja bih i sve što govorim i pišem bila tek floskula.

hihihiihihihiiii....nemoj ti sad meni o zapisama i šteti. ajmo mi radije o kavici i biljaru.