Ručkić krčkić

Eh, tako... Pseto i ja prošetani po suncu, suhom lišću i blatu (spremačica će mi opet prebrojati rodoslovlje!), ručkić lagano krčka, a ja sad friško oksigenizirane vijuge mogu upogoniti velevažnim pitanjem: Kad treba nečiji broj izbrisati iz telefona?

Jerbo, jučer mi promaknuo neki poziv, broj nepoznat... Iako obično ne uzvraćam takve pozive, zasvrbiše me prsti, nazovem, kad ono M.! Kojeg sam već tri puta brisala, a susrela samo jednom, prije brat-bratu dvije godine. A za to vrijeme on se razveo, preselio, započeo novi biznis, dobio dijete (!) i to ne s bivšom, ali nije ni sadašnja, i samo jednom me (osim onog prvog susreta) pozvao van, baš onda kad mi nije bilo zgodno. Zato jučer brzo rekoh da sam na poslu, da nemrem pričati, jer znam: opet neka nova zavrzlama. I dug izvještaj.

A malo sam se i ljutnula: kaj sad opet ti hoćeš? Jerbo, za ljubovanje očito nije (maksimalno angažiran na svim područjima!), a prijateljevanje... hm. Je li to moguće ovako na mahove? Nije mi mrsko saznati što mu se zbiva, M. se definitivno ubraja među zanimljivije Iskričare, što pojavom, što inteligencijom, a bormeš i stilom života. Ali, gdje se njegov i moj život uopće preklapaju? Osim u činjenici da on još uvijek čuva moj broj telefona.

A dobro, nek mu bude. Ja njegov nisam ponovno spremila. Možda me opet nazove za kojih 6 mjeseci... U stvari, brojeve sam počela brisati tek kad mi se pogoršalo zdravlje pa sam puno vremena provodila po čekaonicama. Dosadi mi čitanje, dosadi mi slušati tuđe razgovore, mašim se mobitela i brišem, stare poruke, na primjer... I onda dođem do neke čijeg se pošiljatelja uopće ne sjećam. Van!

Priznajem, obrisala sam i neke koje jako dobro pamtim. Ali s kojima uvijek vodim isti razgovor; ili jedno od nas dvoje priča, a drugo niš, čak ni ne sluša. Odgovorno tvrdim: vrlo ispravna odluka!

Ako vjerujemo da odnosi trebaju biti autentični, a ne kad me nazove jedna ženska M. i drito u glavu počne, "Znaš da je Tinina snaha rodila?" Puka je sreća što se iz nekog prethodnog nastavka sjećam da joj je Tina susjeda, ali a) nemam pojma da Tina ima snahu, b) nemam pojma ni da je snaha bila trudna (a to ipak traje) i c) posljedično me ni najmanje ne zanimaju centimetraža i gramaža njezinog potomka. Ne zanima to ni ovu M., ali glavno da se priča... Meni nije. Nemam ja vremena za to. Uostalom, radije onda pričam sama sa sobom, to mi je garant bar donekle zanimljivo.

Ili, recidivizam. Hm. Da. Kao slučajno ugledaš baš Njegov broj. Iza kojeg je kilometarski duga saga koju ste mukotrpno priveli kraju. I gotovo! Ako nećeš sapunicu, ne diraj! Neke stvari jednostavno ne idu u epizodičnu formu i kvit - briši ga! Druga je stvar ako ON još uvijek čuva moj broj: ako niš drugo, laska. Ali - nema smisla. Trebao bi ga obrisati. Ako se zbog nekog teško zamislivog razloga trebamo ponovno naći - naći ćemo načina.

Ali, neke brojeve uporno čuvam, unatoč činjenici da ih rijetko koristim(o). Zato jer postoje ljudi s kojima UVIJEK ima preklapanja; uvijek ima iskrenosti, razumijevanja i smisla. I uvijek je lijepo popričati, a uopće ne razmjenjujemo činjenične novosti. Ljudi koji mi izmame osmijeh čim ugledam njihovo ime na ekranu; s kojima pričam nasmiješena, cijelog razgovora, i dugo poslije.

pa neznam ja ne brisem cisto ako se i javi netko meni vise nebitan ,samo da znam od koga je ne odgovorim i stime mislim da kazem sve

Ja volim osloboditi prostor za smislenije kontakte, i mentalno i memorijski. A na nepoznate brojeve i tak ne odgovaram, mislim si, tko me zbilja treba, nazvat će nekoliko puta... Onda se ipak javim, a ako mi pozivatelj nije po volji, dovoljno je reći da više nemam broj.

e treba ima mob sa velikom memorijom heheh

ja ne brišem ni onih koji se pokažu g......
brišem one brojeve koji se ne koriste (Imam prijatelja koji svaka tri mjeseca promjeni operatera) ili su umrli

o RI pa sta ima ja idem klopati ,gljive u bjelom umaku i kotletice mmm

...ja radim ovako sa svojom starom robom...
stavim u vrece za smece ono sto ne nosim, znas one s vezicom, jer to je tzv. prelazni period, drzim u to vreci godinu ili dvije, ako mi ne treba nista iz te vrece i ne prekopam po njoj i nista ne izvadim godinu dvije, dam to udobrovoljne svrhe....e, sad, s telefonskim brojevima je drugacije, kao sto netko rece, treba ih imati, da znas, kome se NECES javiti

he he he ..Vega...koje je ovo preklapanje...

dva puta nepoznato jutros...

ne brišem ništa, jer nemam niti potrebu, memorirani su samo oni brojevi koji mi predstavljaju nešto, oni usputni i kad me poslje više pokušaja uspiju dobit i onako i onako znaju da ih bum otpilila, tak da se ne brinem preveć, no jednom davno sam razmišljala da promjenim broj i sad mi je ipak drago da nisam, ne zbog bivšeg već zbog sebe, nedavno me je nazvala bivša ujna, i njoj sam rekla što sam mislila, to joj je bio prvi i posljednji poziv vjerujem:)))

Ufff, ja sam vam totalno antiprotivna - čuvam robu, bacam brojeve! :-))))

skrivena kod mene to obavljeno
,paštašuta,salata zelena i cedevita

ja sve bacam, od brojeva, robe, lonaca....

kod mene juha, lešo meso, hren sos, pečeni odojak sa krumpirima i zelenom salatom, danas bez slastica, ali bum odšetala do mog Nautilusa na kesten roladu:)))

...ako se ikada preselis u manji stan, itekako ces poceti bacati...garantirano

mama, sve ono kaj nisam obukla dvije godine, složila sam u vreće za smeće i predala u crkvu, takođe jednu punu vreću posteljine, one bijele koju treba štirkati i glačati do boli da bi bila ljepa, i još punooooo knjiga sam uz nećakovu pomoć sve dala u crkvu, sad se spremam još kojekakve viškove takođe dostaviti, ne želim stančić od 35 m2 zatrpavati stvarima:)))

Đus, ne radi se o kvadraturi, u mene sve ako u M.Terezije prostrano ali bacam...i likove odbacujem polako ali sigurno kada mi se učine pohabani

qanta, neke likove rado čuvam u svom srcu, ostale ne poznajem niti se trudim preveć da bih ih upounala, dovoljno je reć da do sada imam slovima i brojkama 47 kumstava, mislim da to sve govori:)))

pravo da ti kažem Seko, nekada sam mislila da je istinita ona : Kum nije dugme, sada bih pojedine i mijenjala za par dobrih dugmića

Eh, a ja smazah dobru porciju svojeg sekeljija :-))

quanta, ne mogu se požaliti na odabir svojih kumova i kumčadi, uglavnom su to osobe sa kojima se poznajem od djetinjstva ili iz osnovne, srednje i sa faksa, i to su prijateljstva koja smo onda njegovali i začinili kumstvima i koja traju i dan danas:)))

Ja ti i šah nekako čudno igram, čim prije polje bude prazno to bolje, S manje figura postajem velemajstor

bracoiseka, sad mi sinulo, jel ti imaš neki fond za tolike poklone?

Nego, guanta, iako ne znam igrati šah, čini mi se da bi mi odgovarao tvoj stil - preglednost i kvaliteta potiču majstorije! ;-))

Lakše se koncentrirati na manje likova koji su meni važni nego rasipati brdo energije uzalud (koje, ruku na srce i nemam baš previše). Što mogu, takva sam

vega, nemam, mi smo dobra ekipa, i kad su pokloni u pitanju, onda su svi zadovoljni sa ponekom sitnicom, ali bogmeć kad se kumovalo, eeee, znala sam čak i kredit podići da bu lakše:)))

Ma da, ljudi tak ne znaju cijeniti vrijeme, ni svoje ni tuđe... Zapraf mi bude žao onih likova koji hodaju okolo oboružani hrpom mobitela i jedva čekaju da neki zazvoni. Onda te važno pogledaju, ono, "Viš kak sam tražen(a)", a redovito ispadne da ih netko zivka zbog posla, ili nekakvih usluga, ili neko bezvezno laprdalo... Onda pokunjeno završe razgovor, s nerazumijevanjem se zagledaju u svoje mobače i zdvajaju jer su se upravo uvalili u neki posao, uslugu ili zavrzlamu iz kojih bi se rado izvukli. (Nadahnuto jednim konkretnim primjerom.)

Ma znaš kaj, bis, ako su svi veseli, ni kredit nije pokora! Najgore mi je kad netko prihvati kumstvo iz obaveze, daje dar da se ne obruka i kasnije godinama rogobori zbog toga...

Dobro si rekla ono o smješku koji ti skine nečije ime na zaslonu kao i ono uhh..kada nečije pročitaš

Ima takvih. Srećom! S njima razgovor samo poteče, bez obzira na protok vremena i sve što je ono sa sobom donijelo, nanijelo, odnijelo...