Prokletsvo tridesetih

Budile su najdublje snove u meni... Rijetko kad požalim za čime. Napajam se trenucima koji su živjeli tek u mojoj glavi. Hranim se bilom svojim što je kucalo brže. Poput ogledela,ocrtavale su se njihove riječi u očima mojim. Davale im lako uočljiv sjaj i resile lice osmjehom. Da,govorim o njima - kraljicama bdjedenja. Neumornom,spontanom,životnom predanju nepoznatih ljudi na ivici virtualnog života. Sada kada su mnoge od tih priča zamrle. Kada su tek neobična i draga sjećanja,sada mogu priznati koliko su mi značile. Kao čitav jedan život. Paralelan. Sjajan,naprosto briljantan. I možda sve je umjetno i lažno ali osjećaji u meni su bili živi život. Esencija života.....

možda bi se moglo reći, čak i više od JEDNOG paralelnog :)

crystal , dobro , ja sam uvijek bio umjeren i odmjereno pasivan , tako da je meni jedan...a kak je tebi tek bilo kad si živjela u tri paralelene dimenzije!? :-) valjda, predobro u svakom smislu .-)

a, znaš kako žene, multitasking :)