Ručkić krčkić

Uffff... Pseto ošišano, okupano, prosušeno. Dlaka pozaugana (ti vrapca, izgledalo je kao da sam psa ubila, a ne ošišala!). Ja mrtva umorna. A on izgleda 5 godina mlađi! Što za cuckovinu od 12 godina stvarno nije malo.

Pa sad i meni dođe da se podmladim. Ovdje, na Iskrici, ne bih baš išla na neke radikalne rezove u reali. Uostalom, zašto ne? Tim prije što za manje od dva mjeseca zaokružujem brojku.Punih godinu dana sam lagala da imam 45 godina, i moram reći, imala sam osjetno bogatiju i zanimljiviju ponudu svega i svačega nego sada.

Uostalom, moji najdugoročniji i najzanimljiviji sugovornici imaju između 25 i 38 godina - što će reći da sam mlada duhom. (Ne, nisam nezrela! A nisu ni oni starmali.)

Hmda... Ta duhovna mladost... Je, tak je i moj šaponja zaigran ko štenac, unatoč artrozi, debljini, slabom srcu i svim mogućim staračkim boljeticama... Zaboravi on na njih, a onda samo kljokne. Trk u hlad. Ili jednostavno zalegne nasred ulice. I onda polako, šepavo do kuće. Pa na svoju dekicu, pa ćorka do večeri. Ponekad mu se više uopće ne da u šetnju, sakrije se iza zastora i bude "nevidljiv".

Dobro, šaponja je praf-zapraf već puno stariji od mene, ja još nemam artrozu i staračke boljetice, ali nemam ni izdržljivosti kao prije pet godina. Brže me sve prođe i sve manje mi se da naprezati. A mislim da ne izgledam pet godina mlađe - izgledam OK za svoje godine, ali ne mlađe. Dakle, ako slažem, ne smijem se više nikad nikome pokazati...? Ili da se ufam u taj svoj mladenački duh?

Paaaaa... ne bih baš. Na jednom profilu sam imala 0 godina i tak, započela ja vrlo živahan, vrlo ugodan razgovor s muškarcem od 40-ak, oženjenim pride, opalili mi spiku o obrazovanju, i tak, riječ po riječ, predstavi se on meni imenom i prezimenom, a ja uzvratim istom mjerom. Tajac. Progooglao me. I vjerojatno zaključio, fućkaš ti duh u ofucanoj ambalaži!

A jebga, što bi reko Kero. Meni je moj šaponja ipak baš ovakav najdraži (slikano lani):

nisam jak na kinološkom planu
on je koje pasmine ----valjda se to tako kaže

Plemeniti mješanac, kak se veli. Otac mu je tibetski terijer (srećonoša) a majka lassa apso (tibetski sveti pas).

daloko je on od rodne grude
on nije šaponja on je Dalaj Lama
pozdrav odoh na kavu

Ah, rodio se on na ovoj grudi, ali duša mu je tibetanska... :-))) Uživaj u kavi, a ja ću u izvaljivanju.

Eh, da, još samo kratka napomena: ako netko misli da su Tibetanci neki mirni ljudi koji samo mrmljaju "ooooooooommmmmm" i rade slikice od šarenih zrnaca prašine - e, pa neka takav prvo uzme tibetsko "sveto" pseto, pa onda opet promisli!

Kakav pas takav vlasnik i obratno :))

Zamisli koliko posla sam imala oko mog hrteka( Sima i Tehi). Pola sata minimalca svaki dan( za svakog) a svaki drugi sat ,,,,,
iiii nije mi bilo teško:-)))

zapravo sam htjela samo reči da mi nedostaje:-(

i kako se sada ponaša ošišani i čisti Šaponja? voli li te još uvijek ili je razočaran?