Čekanje
Dok tražim oštru i nazubljenu riječ kojom ću štaviti dane, čekam povratak Lovca.
Krenut će u sumrak dok mu se tanki izdanci želje za povratkom budu zaplitali o gležnjeve. Ponijet će samo svoja pognuta ramena, čvrsti hod i vrijeme koje buja u njemu.
Putovat će dugo...
Sumnje će mu presijecati put, neizvjesnost će ga pratiti u stopu iskeženih zuba.
Neće se bojati.
Lovci se ne boje.
Kad u mirisu jutra pogledom preplaši ptice i nasluti glad Žene za njegovim sjemenom, znat će da je došao Kući.
07.11.2010. u 19:33 | Editirano: 07.11.2010. u 19:33 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
E moja simonova, kako samo znaš čekati......
Autor: mai_sarai | 07.11.2010. u 20:27 | opcije
Ah, ti jedna... Koja detekstualiziraš čitatelja. :)
Autor: BrightSideOfLife | 07.11.2010. u 20:35 | opcije
@Bright, valja i to ponekad :)
@ti iznad Bright - Simonova? :zbunj:
Autor: shpitva | 07.11.2010. u 20:44 | opcije
Ne mogu izdržat da odgovori. Dakle: Konstantin Simonov: "Čekaj me"... Poznatiji u Šerbedžijinoj izvedbi...
Autor: BrightSideOfLife | 07.11.2010. u 20:48 | opcije
A da ne povjeruješ... Danas sam napisala jednu patetičnu priču baš o čekanju, djelomice inspiriranu Simonovim... Morebit je sad i stavim...
Autor: BrightSideOfLife | 07.11.2010. u 20:52 | opcije
(korisnica je malo googlala... :D) Bright, čekam :)
Autor: shpitva | 07.11.2010. u 20:56 | opcije
U šta se ti to pretvaraš???
Autor: kuchke | 07.11.2010. u 22:04 | opcije