BABY, COME BACK!

često sam se takvom osjećala na druženjima...kako onim prijateljskim...onim poslovnim...ponekad i ljubavnim. no, nikad do sada se nisam osjećala suvišnom...ovdje. i nema to veze sa premiumom. koji valjda sutra ističe? suvišna sam stoga što nemam više ljude s kojima bih mogla, htjela, smjela...pričati. ali još i više stoga što ja nemam želje, potrebe više kome što i govoriti...pisati. osim ponekad, ponešto...ponekom. sterilizacija je uspješno provedena. sad znam kak se osjeća moja...kujica! gotovo da me najviše opčinila upravo ova stupidna reklama sa kviki avanturom! dotle je došlo..ovdje. a ni tamo nije bolje. od jednog dobrog sajta napravljena su dva...loša!

Ne gledati tako crno :-) Nisam baš gledala reklamu.... Prespavaj i odluči sutra :-)

imaš sebe pa opali:) možeš mislima riječima djelom a i propustom:) nemoj propustom:)

Zna se samo da su dva loša ubila gospodina M.

Ako imaš temu, piši! Pa, makar bio i monolog ... što se volje tiče, vratiće se. Što se želja tiče, odlično.

kišna depresija?
proći će za koji dan:)

nije crno, dear...dapače...pitam se oklen mi još strpljenja za ovo slušati, čitati, gledati? to valjda još ona moja benigna ofca od čovjeka u meni...spava!

e moj mr cmok...kad napišeš cca 300 kartica blogova reći ćeš mi imaš li još volje? iako ćeš to tada šapnuti u vjetar...tad ću tamo bit!

to lavovi imaju sušna i kišna razdoblja...tamo u stepama afrike...a moja kiša dugo već oplahuje moje obale! zato trava i šaš tako dobro...rastu!

guanta, nekoć smo mogli i smjeli reći...miloša! a čim njega spomenem sjetim se svog učitelja u prvom razredu osnovne kad sam iz pule doselila u jedan gradić nadomak like...bilo je ljudi moji, kud sam zašo! potom su ga izbacili iz škole jer je djecu još uvijek tukao...ravnalom!

Što misliš, kako to da nakon svih tih godina na Iskrici i silnih blogova još uvijek nemaš neki svoj krug sugovornika?

Zašto misliš da se ne bi smjelo reći Miloš??? Napisala sam to iz jednostavnog razloga što mi se činilo simpatičnijom verzijom. Puna ti je Istra Miloša, Milenkića, Sava i sličnih imena...i nitko se ne boji te ljude nazvati pravim imenom.

Razlika samo sedam godina a ja sam u ovom gradu i šibom po dlanovima dobivala ;-) od učiteljice :-)))))))))))))))) I nije ostala bez posla.... Kako su se stvari brzo mijenjale ...

aj ne cvilite.mene jedino sa ravnalom-nisu tukli.
a tukli su me štapom,rukama,nogama,šamarima,lupali glavom u ormar,vukli za uši i zulufe,
gađali kredom i u težoj varijanti ovećim svežnjem ključeva ( cca 20-ak komada istih )
pa ti budi normalan.
a bez posla nije ostao - nitko

što ćeš vega nemam svoje...leno poput tebe. ja sam ti nezavisni anarho liberalni zastupnik...iskričava života! pa kako padne grah tako se ja priklonim...ovim ili onim. a imati svoj čopor je prilično naporno..moraš ih vodit na ćevape, na roštilj, bedinati i sve to. tebi to očito ide jer nažalost imaš to doma. ja sam viš svoju majku smjestila u dom pa ne moram radit kompromise...od života. sve ima svoju cijenu...moje je da sam sama i svoja! reko bi moj dragi seneca "omnia mea mecum porto"
i btw nije dobro pisat blog i pevetirat...falim malo tamo pa malo tu!

...ma proci ce te...meni je trajala kriza jedno godinu dana, bila sam se vec i odvikla od Iskrice, a onda polako, polako, opet sam imala sta za reci...dodje do zasicenja...

Brojke su nebitne, volja je pokretač, 30 ili 30 000 ništa nije nemoguće :)

juci, u mene je problem ne u tome kaj nemrem bez iskrice...dapače, sve više me raduje stvaran život a sve manje iskrica. ali, znaš kak je kad se od nečeg ili nekog rastaješ...traje li ga traje. pa onda vidiš samo dobre strane...a one loše gurneš pod tepih. iako mislim da je ovo sad prava mjera...tu sam kad sam...ponekad cmoljim..ali u stvari imam vrlo sadržajan život. al fali mi kaj jest jest...već ne ljubim godinu dana. al vidim da pam i neki nit ne znaju kaj to je...pa sam se zabrinula...nije valjda i kod mene to...pase?

Kazu, kada dodje, bit ce...pa ja cekam

ma i ja sam. al nisam dočekala. pa sam joj krenula ususret. pa me zaobišla...kažu baš kad želiš ne dogodi se. pa ja više ne tražim nju, nek ona nađe mene. jedino kaj onda usput svako malo zastanem, ponjušim ponekog kako ne bih prošla...a da ju ne dodirnem. bar u pokušaju...koji se zove...promašaj!

dijagnoza: kronični iskritis.
način liječenja - postepeno smanjivanje konzumiranje virtuale
- prelazak na neku drugu drogu
- ako ovo ne djeluje, bit će nužno čekićem zatući modem,temeljito pa uzeti goblen ili pletivo u ruke

štovana korisnice,probajte gledati samo loše strane, pa će rastanak biti manje bolan

srdašno Vaš,
Dr, Kadžija

Nisam htjela svoje pitanje pretvoriti u retoričko, a niti ponuditi odgovor jer sam pretpostavila da ćeš se postaviti defanzivno/agresivno. Zato je pitanje bilo sasvim otvoreno i potpuno nepovezano sa mnom, mojim prijateljima i mojim načinom života, koji su za tvoju temu nebitni, tim prije što se ja ne osjećam suvišnom. Sad te opet pitam, sasvim otvoreno, zašto si izbjegla odgovoriti o sebi?

ma lave, ne bih ja tu više uopće bila da mi nije ovo način upoznavanja ljudi...poglavito muških. a kako su oni jako plašljive životinje i uglavnom žive u rezervatima i čoporima...nema druge nego biti tu! usput onda i pišem...kaj mi padne na pamet!

vego, kad bi ti htjela pročitati što sam ja napisala (i objavila) onda ne bi ponovo pitala. jer ja doista jesam rekla zašto sam solo...nisam osoba kojoj trebaju udvorice i ljudi koji joj povlađuju. volim i ja komunicirati s ljudima, ali ne tako da mi laskaju...dapače, uvijek sam više voljela pravi fajt...razmjenu misli, doista razgovor...hi ho tići me nisu nikad na iskrici zanimali. pa kako u stvarnom tako i u ovom virtualnom životu nemam prijatelje...osim puno, puno...poznanika, prolaznika...dvije kume i pregršt ljubavnih, sexualnih i sličnih druženja. kad bih sada trebala nanizati imena ljudi s kojima sam često istinski i puno pričala, komunicirala...nisu to bili isprazni razgovori...bio bi to podulji popis. ali meni to ne treba...iako mi je trebalo. ja sam ti vodenjačica po horoskopu vego, a oni žive u kući od sutra...tamo gdje ćete vi drugi tek doći. ma koliko fakulteta imali i predavanja održali...zaviriti u ljudsku dušu mogu samo...odabrani. meni je bila čast što sam često bila rame za plakanje, duša za odmor...naprosto...čovjek! a njega još uvijek valja tražiti u...bačvi....svijećom (jebeš moj lap)

OK. Kad je tako, zašto ovaj samosažaljivi natpis - "suvišna"? Pa, ti biraš osamu, zar ne? Ili ne?

da, pa kaj ti treba da ti neko prdi u krevetu
tuđi prdac smrdi jače:)

moj osjećaj je da sam suvišna..a kad se takvom osjećam, onda odem...kako ne bih stvarno to i bila. to je često subjektivni dojam...još od mladosti, djetinjstva...imala sam svoj svijet. pa tako i sada...postoji onaj stvarni i onaj paralelni..u mojoj glavi. jednom je jedna draga žena rekla da imam bujnu rudlavu kosu stoga što je moja glava sva puna misli koje se roje. ali imam i tijelo...koje također hoće živjeti. ljudi koji misle i vole kako umom tako i tijelom nisu se kroz povijest uglavnom snašli u životu i druženju s ostalim normalnim ljudima. pri tome za sebe ne mislim da nisam i ja normalna. ali da sam neshvaćena, jesam. bila i ostala...što uopće nije svakidašnja jadikovka...samo činjenica. jer kad prevališ pola stoljeća a konstatiraš da te nitko ama baš nitko nikada nije skužio ko osobu (samo fragmetni, djelići), ko ženu..e tada valja baciti bilježnicu o čovjeku....u duboko aralsko jezero!

što uopće ne znači da ću fizički otići odavdje...not jet! ali duša mi je pomalo napustila ovaj sajt...za sada nisam tamo, al nisam niti tu! gdje sam? ha, malo patetike...samo za vegu...možda sam se još za života rasula ...poput onog frančeskina pepela iz mostova okruga medison! e moj kinsejd...hoće li te biti tada da me...pokupiš?

menibezmene, ne sjećam se da si ikada prema ikome ovdje bila zajedljiva, ili nekome nešto nažao učinila, za razliku od onih koji se osjećaju pozvanima da o svemu daju svoje mišljenje za koje, naravno, misle da je jedino mjerodavno.... i zato bi mi bilo žao da odeš odavde.... neki si ljudi naprosto ne mogu pomoći

tebiodmene, ovdje smo svi jednako suvišni,
bez svakog od nas se može,
niti nas tko posebno treba.
Ja nemam orijentaciju, niti ju ne tražim,
da li sam dobrodošla, da li je ikome drago, da li frustriram neke svojim bivanjem ovdje ili ne...
tako ni ne znam da li sam suvišna...
ipak je to subjektivan doživljaj,
a u tome smo, na sreću, skloni brzim promjenama,
tako da se nadam, već slijedeći put, drukčijem naslovu... :)
laku noć ti želim
imala sam dvojbe da li pisati komentar ili ne, jer si već otišla, ali eto...

petro od stijene, nikad nisam mislila da s tobom imam bilo kakav prijepor...dapače, uvijek si dobro došla čak i kad imaš pokudu zame ili što već (ovo sad ne držim time...to si ti) neki put valja i prijateljima (ljudima) reći...odi vrit!

fala matilda, ponekad i ja imam svoje žute minute...i kažem što mislim...nažalost, čovjek teško može svima udovoljiti...pa stoga radije ne laskam, što ne znači da sam...neprijatelj! no, mnogi ne-lasku obično doživljavaju kao...neprijateljstvo!

nije važno samo ono što se kaže, već i kako se kaže, a i s kojom namjerom, i gdje... naravno, i tko kaže

btw petro jesi li se kad osjećala...samodovoljnom! onak, nije ti baš super al ti ništa i nitko ne treba i ne fali. ne zaistač, jer uvijek čovjek treba nekog, but...znaš da nema onih takvih i onakvih, pa se onda miriš i zadovoljan si...pomiren! to ja zovem mir sa sobom...što nužno ne znači da si u nemiru sa drugima. ali najčešće jest tako. pa se ja i stoga osjećam...suvišnom!