Basna o galebu i mishu

Kažiprstom polako miješaš boju u posudici.Zagledan u nju,zamišljenog pogleda,usporenog disanja,smirenih pokreta.Pogled na tebe umiruje me.Umotana u bjelinu plahte sramežljivo sam sakrila nagost.Kosa nekad uredno zalizana na vrhu glave,sad je slobodoumno padala po tijelu.Crvenilo obraza otkrivalo je posljednje minute.Uronila sam očima u tvoje ruke.Muževne i snažne.Jagodice prstiju umrljane nekolicinom slojeva boje.Mislima sam prizvala dodire kojima su me palile.Kovrče koje su padale prema dolje,djelomično su ti zakrivale lice.Ali,ja znam da je ono opušteno prešlo u onu drugu razinu.U tvojem umu ne postoji više ništa drugo,osim boje i platna.Ideja koja se koprca da izleti van.Kojoj ćeš dozvoliti da te zaposjedne sljedećih nekoliko sati.Dovoljno da se ja iskradem iz tvog sna.
Tiho ti rukom dodirujem vrat.Rub gdje prestaje rasti kosa.Spuštam nježan poljubac na to mjesto.I nestajem.Ostavljajući ljubav i inspiraciju.

Nekako mi to liči na žudnju da te neki gorila uhvati >>>>

....tko jednom zavoli boje:) .... nema mu spasa:)

..sretnik...