Ručkić krčkić

Često to čujem - to da ovo naše virtualno druženje nije "pravi život". Često pročitam (nerijetko hvalisavo izrečene) obavijesti da netko ide u taj "pravi život", na kavu, druženje s prijateljima ili u nečiji zagrljaj... Ponekad virtualno samoubojstvo bude popraćenom oproštajnim pismom o odlasku u taj "pravi život", valjda neki raj u usporedbi s nama, koji ostajemo u virtualnom... čemu? Limbu?

"Pravi život", RL, kako god hoćete, svakako ima više dimenzija nego iskričarski, ako iskričarski odnosi ostaju samo na ekranima. Ali, znači li to da je zanimljiviji? Po defaultu nekako bolji?

Ne znam... Kako kome, valjda. Bezbroj puta sam sjedila na kavama, domjencima, pa i zagrljajima, i osjećala se samom, ispraznom, izdosađenom, beživotnom. A bezbroj puta sam došla ovamo, mrzovoljna ili tužna, a ustala od kompa s osmijehom. Evo, i danas: danas su mi naše sjajne Iskrice pomogle na neviđeno i zaista neviđeno. Hvala vam!

I koliko god ja (pre)često frktala da zašto netko kuka, zašto netko drugi linka, zašto netko treći vječno citira, ipak je sve to život: naše boli i žalosti, naši uzleti i radosti, naša ohrabrenja... Nekome su ukrali bicikl; nekome je umrla majka; netko se iznervirao na poslu; netko se razveselio pozivu; netko boluje; netko ozdravlja; netko voli bajke; netko ih lijepo priča; netko razmišlja; a netko jednostavno ne želi mozgati, samo malo brbljati...

A netko želi lagati. Sebi, prije svega. Želi stvoriti svoje drugo biće, po nekim svojim mjerilima bolje od onog iz "pravog života"... I zato jer je raspolućena između tog izmišljenog lika i onoga koji je njena svakodnevna pojava, takva osoba obezvrjeđuje naše virtualno postojanje kao nepostojanje. Jer laže. I zato misli da to čine i svi drugi. Da je ovdje sve lažno.

Ili misli da je svima drugima bolje nego njoj, po onoj, tuđa trava je uvijek zelenija... Možda zbilja vjeruje da se svi mi ludo zabavljamo čim se odlogiramo i da vodimo neke napete, intenzivne, uzbudljive i vrlo značajne živote. Pa ju je sram što ona ne.

A nije tako. Svaki život ima svoje zaplete i obrate, svoje vrhunce i rasplete, svoje uzlete i prizemljenja... I nema ničeg sramotnog u tipkanju iz mira svoje sobe, neuzbudljivo tihe, nakon jednog sasvim običnog dana u kojem je bilo i dobrog i lošeg... I lijepo je kad se to može, svaki dan pomalo. Jer i to je život. I to smo mi.

Ako si dopustimo.

Bome, potpisujem :)

Zasto je 'osoba' zenskog roda, trebao bi muskarac biti osob, a zenska osoba (maca je zanosna)

Shpitva, ti se ubrajaš među one Iskričare čiju životnost odmah osjetimo :-))

Juicy, primjećujem da se i na engleskom sve češće koristi "she" kad rod nije poznat... A mrsko mi pisati on/ona. Iako, ovaj zapis je potaknula baš jedna "ona".

Ma ke kompliment :dignuta obrva i osmijeh: Hvala :)

Boravak na Iskrici je dio mog stvarnog života.
nego,
ova maca, zar mace mogu biti suicidalne ?!

mislim da se ipak kaže suicidne ?! (ali nisam sigurna u nijedno)

Meni se čini da je maca upravo ukibila nešto zanimljivo i samo što nije skočila :)

Ja bih rekla "suicidalne", Petra. A mislim da to maca nije - ni najmanje! Iako, znaš onu englesku izreku "Radoznalost je ubila mačku"? :-))

kada ne razmišljam ispravnije pišem, to znam, a opet...

Ne mogu da odolim , i ja stavljam potpis:-))

Ja mislim da maca znatizeljno sjedi i gleda, sta ima...

Pa evo, Iskrica me izliječila od jezičarske sitničavosti... Sad trzam samo na krupne prekršaje, Petra :-))

Znam, biserna! I ti si jedna moja životnica :-))) I juicy, naravno :-)))

ja sam znala gledati mačku kako sjedi na ogradi balkona
na deseton katu susjedne zgrade,
meni je to živa jeza bila, a ovo je valjda prizemlje

Eh, Petra, tak ti je to kad vjeruješ da je "pravi život" negdje drugdje - valjda ti tvoj ne vrijedi i zanemaruješ pogibelj samo da bi zirnula kak taj život izgleda kad je "pravi".

...prije ili kasnije i macke s desetog kata - padnu...nemaju bas one 7 zivota, dosta ima je da se spljoskaju jednom

Ja ovome tekstu mogu samo još dodati to da je mene Iskrica (i to baš mislim na virtualnu, a ne onu koja se pretočila/iskoričala u tzv. RL) naučila štošta o stvarnom životu više i bolje od tog stvarnog života. Ovdje sam upoznala ljude, priče i stavove kakve nigdje drugdje nisam i vjerojatno ni ne bih. A ovdje sam zbogtoga jednako tako i sebe prilično upoznala, kako drugdje nisam, pa valjda i ne bih...

Maca se nalazi na limbu. Tankom rubu između virtualnog i realnog života. Opušteno i znatiželjno promatra što se dešava u tzv. RL. Svakoga trenutka može skočiti preko ruba u bilo koji svijet, ali to ne čini jer zna da su ona oba nestvarna. Oba sviijeta su samo produkt obmane naših čula-maye.

Imas pravo Bright...stalno tu pljuju po Iskri, a svi su bili ovisnici ponekad...i nema tu nista lose i ne stidim se, dapace...tu se nadje kvalitetnog teksta...ne bas cesto, ali se nadje, onda citam i - gustam

Slažem se, Brightice. U RL se uglavnom krećemo u nekim zatvorenim krugovima, ready-made kroz posao, oportunistička druženja, a najmanje izborom. Iako su ti izborni odnosi najvažniji. A ovdje, oportunizmu unatoč, na ekranu dobijemo, kao na pladnju, štošta, i oblizeke, i brzu hranu, i slatko, i gorko i slano, i sad odjednom trebaš odrediti svoj stav, i što hoćeš, i zašto baš to... A i kakva si ti. Jako dobro to vidiš. Jer jako dobro vidiš kako te drugi vide.

Pa meni se čini da je Iskrica svakome onakva kakav je on sam po sebi, bezvezna bezveznima, površna površnima, a srameća onima koji za to imaju razloga... :)

Zarobljeniče, OK, svijet je proziran i zapravo ništa ne postoji osim u našoj glavi... Ali što god mi izabrali, limbo ili ono drugo, još je važniji ovaj izbor: hoćemo li u tom svijetu biti živi i prisutni ili privid, ni vrit ni mimo?

nigdje i nikad u životu nisam čula toliko gole istine o životu kao ovdje !
na ovom sajtu, kao da sam progledala.
(sad na stranu ona laganja s godinama, kilama, županijama, i bog bi ga znao što sve ljudi imaju u ptofilima, ...zanemarivo)

...koji put bi najradje bila vrit, tako je komotno

E, a kad se tek sjetim svega što se i pretočilo u RL... Pa i do cipela s trajnim popustom u finom dućanu! :-)))

Kult roštilja da i ne spominjem... :-)))))

Sve je TO život, Iskrica , ova slika(!!), sve to je u biti stvarnost naša svakidašnja. Negirati nema smisla, kada se već iskoristi svaki slobadan trenutak a i "ukrade" pokoji "neslobodani" za "drogiranje" Iskricom, negirat užitak takvog načina druženja je po meni licemjerno ili dvolično ili još bolje , nezdravo za psihu:-))))

Eh, svašta je nastavilo rasti i u RL :)

Baš tako, Petra... Riječi su poput prozirne odjeće - nema veze koliko ih nabacimo na sebe, opet se sve vidi :-))

Brightice, ti znaš da i JA volim taj dućan... Hm. Jel bi se to nekak dalo pretočiti i na moju stranu? ;-))

I neka mi samo netko kaže u kojoj bih se to ovako dobroj birtiji mogla sada pospominjati i istovremeno kuhati sutrašnji ručak! :-))))

A ne znam, Vega, nikako je ne uspijevam nagovoriti na bloganje, ovo moje je rezultat uskog pvt trokuta...

Je, i ja usput spremila nastavu za sutra, izbedinala nejačad, malo čak i telefonirala... Nego, Brightice, krugovi su bolji od tih ćoškastih oblika :-))) (Zezam se, ali ako bude: jupiiiiiiii!)

Shiptva (polomih prste na tvom nicku!), meni nažalost nije nastavilo rasti! A koliko se o tom ovdje i ondje pričalo, bome je već moglo bit onak, zanosno, kak su mi neki i obećali... Uf, kad će više taj klimakterij, pa da vidim i taj rast! :-))

Ma Bright, kad se najmanje nadaš, bejb, kad se najmanje nadaš... :D

Hahaha, još me nitko nije tako utješio glede rasta mojih cicki, shiptva!

Pa kažem ti, kad se najmanje nadaš :DD

slažem se sa izrečenim na blogu i sa komentarima da su ovdje ljude upoznali onako kako ne bi nikad u tzv. RL....smiješan mi je ponekad taj "svisoka" stav prema ljudima ovdje...baš ko u nekom egzilu..ljudi koji nemaju "život" protjerani su živjeti ovaj nestvarni, kakti,,nema tu ničeg dubokog u takvom gledanju na stvari - primitivizam i neobaviještenost...meni je jedan vrlo privlačan momak ovdje (od svojih 45, traži 15 godina mladju!), skroz pametan i čak se činio i zreo, rekao da svoj boravak na ovom sajtu smatra svojevrsnim porazom...ako je to rekao taj - a čovjek je vidio svijeta, ima duha (ok, to što traži mladju je posebna priča)..kakvo tek mišljenje imaju oni većinski dio muškadije sa manjkom duha i kulture..

Mislim da idem u krpe. Drage moje, mirnu noć :)

Leah, samo treba imati na umu da se ljudi ovdje, između sotalog, dijele i na dvije velike skupine, one kojima je ovo virtualni oglasnik, posrednik do stvarnih osoba (pa zato očajavaju jer ih to podsjeća na ženidbene oglase na koje kao nisu mislili da će ikad pasti) i one kojima je ovo mjesto komunikacije, druženja, zezanja, a tek potom posrednik do stvarnih ljudi.

o da, ima tu i onih trećih koji se kolebaju izmedju te dvije kategorije....ja sam se dugo opirala ovom sajtu jer se i meni činio kao očajnički čin....a sasma je jasno da sa tzv realnim životom ne bih upoznala malo ili nimalo slobodnih tipova....važi i obrnuto naravno..ali jednom kad si ovdje glupo je ljude gledati sa predrasudama..Hrvatska nije mjesto u kojima ljudi različite dobi imaju neku šansu upoznavanja i to, brat bratu..ne nakon 40-e nego nakon 25..))))

Brightica sve sažela tak dobro da nemam kaj dodati, osim: laka vam noć, dragi Iskričari i Iskričarke :-))

odlično je kada čovjek zna dozirati!...problem je kada postaneš ovisan o kompu i virtuali...i ne znaš se maknuti dalje..tada je vrijeme za oštre rezove, pozdravljanje i vraćanje u normalu..

Ajd da još ovo dodam, s obzirom da si ti, Leah, tak budna :-)) : Gle, ljude se svugdje može upoznati i u svakoj dobi, AKO SI RASPOLOŽENA za to. Na ulici te netko pogleda, uzvratiš pogled, padne neka primjedba i bude toga... Ali, ako nisi raspoložena, moš ti sjediti u izlogu, moš visiti na Iskrici godinama, moš davati milijune oglasa i javljati se na isto toliko - neće biti ništa.

Čuj, prijekišna, za takvu ovisnost prije svega trebaš imati vremena... OK, možda zbilje postoje takvi junkieji koji ne obavljaju svoje svakodnevne poslove ili režu neke otprije postojeće odnose da bi ovdje tipkali, ali mislim da su jako, jako rijetki. Većina ipak odvoji neko vrijeme koje bi i inače posvetili nekom obliku razbibrige ili druženja.

joj Vega ne znam da to baš ovisi o rasploženju..onda bih ja ovako komunikativna (Dalmošica) i vesela kakva jelte jesam, imala njih na svakom ćošku, a i vole me muški, što reći..))))) tako da bi mi se upucavali majstori, vozači, djelatnici po šalterima, suputnici po putovanjima (u svim kategorijama mahom oženjeni) i sl.....u mojoj struci,tamo di radim il izlazim ama baš NIKAD nisam upoznala mogućeg kandidata, a muških je ionako malo.....

Pa, nisam mislila na to da odmah treba naletjeti na potencijalnog muža... Dosta da je potentan, zar ne? ;-)) Zezam te, poanta je u tome da ljude općenito možemo upoznavati bilo gdje, ovisno o tome koliko smo otvoreni. A sad, hoće li netko od tih ljudi dobiti ovakvu ili onakvu ili nikakvu ulogu u našem životu... živi bili pa vidjeli! Sad zbilja gibam, sutra ustajem u šest, grrrrr! Laka vam noć :-))