NEAR DEATH EXPERIENCIES (DOZIVLJAJ NA RUBU SMRTI)
2006 u noci 26/12 na 27/12 imao sam dozivljaj izvan tijela....
Te noci sam zaspao oko 23 sata(sto je rano za mene),odjednom se probudio i bio "kristalno cisto budan....
Tako lezim 4-5 sekundi,kad osjetim kako mi vrat i glava i cjelo tjelo napusta krevet i lebdi pola metra iznad mog fizickog tijela.
Malo zaprepascen,ne shvacam sta se dogadja,osjetim svoje tijelo kako u vodoravnom polozaju lebdi iznad mog fizickog tijela.Nista se ne desava...posljen par minuta pomislim,znas da si cuo za ovako nesto;pokusaj da se okrenes nogama prema vanjskom zidu...cim sam to pomislio;tjelo se okrenulo za 90 stupnjeva prema zidu i polako se krecem naprijed.
Noge mi doticu i prolaze kroz zid(kao kad stiropor pucketa),vec sam dosao do prsa,kad cuje se prasak....i ja visim ispod oluke vani izvan kuce,kroz glavu mi viri grancica od biljke sto se penje uza zid.Noge vise prema dolje i tako u okomitim polozaju s rukama blago rasirenim ja kao mjehuric od sapunice se krecem naprijed i prema dolje otprilike metar iznad trave.
Vani nema snijega,dok ja razmatram dvoriste,osjetim kako se tijelo uzdize iznad vocaka(vise nisam taj koji odredjuje kretanje) i 4-5 metara u zraku zastade,malo lijevo,malo desno i kao da je naslo svoju poziciju,tu sam na tren zastao,vidim iznad sebe mjesec,osjetim kako strahovitom brzinom krenem prema "gore...jedino sto sam stigao pomislit je...stani !!
Tu ja stade i lebdim nekih 40-50 metara u zraku,gledam krovove od svoje i ostalih kuca.Mislim...ajde ako mozes da se vratis nazad u tijelo,pa ako to ide,onda mozes da ponovo krenes gdje je bilo namjenjeno.Cim sam to pomislio,naglavacke sam se sjurio prema kuci i kroz prozor uletio i udario u svoje tjelo tako da je poskocilo u krevetu.
Tu sam se uspio probudit,osjetio sam neopisivu radost,zahvalio Bogu i pokusao ponovo zaspat u nadi da se taj "dozivljaj ponovi...ali nikada vise se nije ponovilo.
Nisam nikome pricao o tome,malo pogledao preko interneta o near death experiencies...tu sam nasao primjera dozivljaja,gdje su kroz mracni tunel putovali prema svjetlosti,osjetili neopisivu ljubav....ali ipak se morali vratit u svoja tijela.
Bio sam posjetio Medjugorje...sad razumijem "vidioce kako se osjecaju kad svoje ukazanje prepricavaju...tko im vjeruje?!
Gospina ukazivanja su stvarnost,Biblija je istina....mene je ovo dovelo do razmisljanja da se previse ne brinem za buducnost.!
Treba covjek da bude pristojan u sto vecoj mjeri,u svakoj situaciji...iako nije uvijek tako lako.
Bio sam imao profil pod imenom.....cvijet 47...vec se odjavio...kad se sjetih WEbloga...mozda ima jos netko sto je nesto slicno dozivio..?!
10.11.2010. u 5:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ima nas više koji imamo slična iskustva
Autor: onewoman | 10.11.2010. u 11:11 | opcije
Ajde pomalo ... svašta si tu stavio. Tvoj prvi doživljaj nema veze sa NDE.
Drugo, viđene stvari i iskustva je najkorisnije primijeniti na sebe i zadržati za sebe (osim ako prikazani likovi ne traže drukčije LOL)
Autor: MrCmok | 10.11.2010. u 12:24 | opcije
to nije ono što se događa u kliničkoj smrti, nego ono što nazivaju astralna projekcij. pročitaj malo po knjigama o alternativi, pa ćeš vidjeti o čemu se radi. božja milost tu nema svoje prste.
Autor: klasa_optimist | 10.11.2010. u 14:14 | opcije