moja mala naklapanja

bilo je jutro ,suncano i toplo,uzeo ju je za ruku ,i odveo nejenoj majci,,,ali ona sve tako mala nije u srcu osjecala da ta zena koja misiši na duhan,laznog osmjeha joj je majka,,,,bila je mala,i nije znala zasto je ona otisla ostavila ju,,,,iako njena majka u jenom srcu bila je nejna teta ,divna zena ,topla zagrljaja,vesela,njezna,njena teta citala joj je price za laku noć,njena teta ,kpla ju je u toplini doma, njena teta davala je iskrene poljupce ,,,,i tako uvojci njeni plavi kao zlato na suncu sjaje,rukica ju boli koliko jako stisnuo ju je njen tata,,,njen tata ociju punih tuge od kad je otisla njena bioloska majka,,,,,dolaze u stan ,pun hladnoce,prazan nema one topline ,i njena se koza jezi vec sad od straha,jer opet ce sam biti u mracnoj sobi,opet ce nejne nogice stjati na hladnom podu,sjeca se ,ploćica kao kod mesara,sjeca se samo nekih drugih muskaraca koji prolazili su kroz stan njene biloloske majke,,,,dosao je dan za kupanje kod biloloske majke,,i nije znala da osta ce u kupaoni sama,dobila je punu kadu vode,dobila patkice i brodice ali nije dobila njene ruke da ju cuvaju,,,,ostaje sama,i sva u strahu dize i zove ,ali nitko ju ne cuje,,,,,,i u trenu u sekundi ,poslizne se djevojcica s uvojcima plavim,,i pada u dubinu kade,osjeca da nestaje joj zraka,osjeca da voda ispunjava njena usta ,i sve manje ima snage ,,,vec vidi neku svjetlost ,vec vidi nesto sta nikad nije,,,,i proslo je koja sekunda njoj kao vjecnost je bila kad ,dize ju netko,netko snazan,i krne plac i strah joj se u kosti uvukao,i voda izlazi iz njenog tjela,i trese se i trazi svoju teteu,i place i ne prestaje i misli tatice di si dođi po mne ,ja nemogu vise,,spasio ju je brat od njene biloloske majke,,spremio i odveo kod tate,,nikada vise nije isla kod biloloske majke,nikada vise nije ju vodio tata,,i ona je bila sretna,i napokon spokojna,,a on je izubio sve nade i tugu skrivao od svoje djevojcice male,,,,nije bitno tko nas rodi bitno je tko nas odgaja,,,

Znaš dirnuti s onim što najviše boli.
S istinom...

kad se šalim osjetis e,kad sam iskrena vidis e,samo to uvjek svi ne vide ti prvi

Dodje mi spontano pomisliti kako je ona biološka mama bila i sama neka nedovoljno odrasla djevojčica koja je trebala iste pažnje koje je trebala ova mala curica.
Kažu da živimo kako živimo , a samo ponekad pomislimo kako bi moglo biti.O onim maskama dolje itd. kažu da valja razvijati te maske, valja njegovati snagu. Jer krivo mi to nazivamo "maskama" našu jaču stranu a istinom našu slabiju. Sve smo to mi, a koliko ćemo bildati naše "maske" to ovisi o nama, o tome koliko želimo rasti i razvijat osobnost ili se prepustiti. Uglavnom uvijek iste priče; kako patiti što manje, kako biti sretan što više:-)

i nastojimo danas kad smo roditelji ne ponovit takove greške, dati svojo djeci puuuuuno ljubavi, puno onog što smo dobili pa i ne bila to biološka majka ili biološki otac!

tao je seko