Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Prepoznavši u sebi snagu vjerovanja, poželjeh se vratiti u trinaesti eon, tamo gdje stoluje svjetlo nad svjetlima. Tamo je početak ovog dalekog puta kroz materijom konkretizirano svjetlo, tamo će me dotaknuti sjeme moje nove svijesti i ona će se roditi iz Sofijinog djevičanskog poroda i postati ono veliko "Ja sam ljubav", prva i zadnja tajna u stvaranju svijeta, sveto trojstvo u kojem je moja misao manifestacija njenog postojanja u meni. "Ljubav je svjetlost" koja je, proizašla iz neevolucionog središta, ušla u evoluciju zatvorena u gravitacionom tijelu punom trajanja.

Noćas vidjeh tu ljepoticu sna u svom njenom sjaju. Vrijeme ima krila i leteći tako eonima ostavlja za sobom sjene prolaznosti. Krilato vrijeme postaje melanholija postojanja, ono gleda unazad i nemože zaobići ruševine svoje nezaustavljivosti. Kada se zaustavi u trenu, vjetrovi s Olimpa uskovitlaju Kairosov pramen kose i on postaje ponovo tok, prolaznost izvan sebe samoga, vrijeme u svijetu i njegovoj promjenjivosti.

Emocija, koja je u meni ove noći prešla u osjećaj, je početak i kraj trenutka, ona je beskonačnost u konačnosti moga tjela, ona je sjeme mog bezgrešnog začeća, moja duša koja u meni bdije Sofijinim očima, očima Ljubavi.

Zadržah se u trenutku, u hramu gdje još nema vremena, gdje vlada svjetlo nad svjetlima, gdje nevidljivi anđeli snuju onaj svijet u kojem ću se sutra probuditi. Tu se rađa vjetar i postaje udah i izdah, pneuma, život i prelazi u vrijeme.

Stigavši u svijet svjetla, u hram u kojem tek bogovi žive, susrećem početak moje prolaznosti, čujem šaputavu svjetlost nad svjetlima i učim je živjeti u svom njenom sjaju.

Tvoje oči jedino svijetlo
u džungli želja
tvoj glas je tišina blagdana
simfonija sna
ljepota
ovog običnog jesenjeg dana.
Ti si moja ljubav i moja istina o životu!

autorica: DIJANA

lupetaš malo ha

je, primilo me :) no, ne lupetam ja, prenosim krasne poetske tekstove jedne divne spisateljice :)

Ovo je već bliže mojim afinitetima ... lijepo je zagledati se u svjetlo i biti svjestan vlastite sjene koju bacamo ...
Ovo bi se moglo čitati u nastavcima, uz zrno "epskog".

da, ovo su profinjeni afiniteti...

Zadržah se u trenutku.......

meni jako lijepa rečenica :)