Ne zelim pricati o smislu

zasjeo sam medju vas velik kao slon
izgledao sam si tako vazan
tek tren kasnije
jasnije su mi postale
te njene rijeci
Rekla si: 'Dragi, tako si lazan'
 
mali andjeli su u snu
letjeli oko tvoje glave
budio sam se na dnu
bezdana njene plave
dubine, jer
sjedila si mi na ramenu
nocima.
 
nemirna dusa previse plese
predaleko ostavljene ruke koje tjeshe
odskocna daska za skok u nepoznato
i moj jezik sto previse laska
 
iskrena cistoca nasa sto nas redovito rushi,
i tijelo koje se boji da se pozna dobro,
rekao bih ti draga,
isplaci sto ti je na dushi
trazimo sigurnost, a jednom kada smo tamo,
kao da izgubili smo sve
 
volim sve vas lijepe ljude,
ali zelim i da mi lijepo bude,
i oduvijek sam htio sagraditi si dom
jedino ne znam s kojom
bih to mogao zeljeti
 
mozda s onom sto leti
tako cudno jako
s onom mozda koja ce znati
stati ispred mene, u oci me pogledati, onda
kad se ja ne budem zelio vidjeti?
 
znam, prekasno je bilo,
nije nam vazno,
glavno da se zbilo.