Jupije Jupije Jupije ...ako imaš malog onda radije Neeee

Prijepodne sam skočila do mojih roditelja i odvezla mamu na pregled.Odlazak u staru ambulantu uz more uvijek me podsjeti na djetinjstvo a kako i neće kada su u čekaonici poredani roditelji mojih kolega i kolegica iz djetinjstva, svi u kasnim sedamdesetima a neki i dobro gaze prema devedesetoj. Obzirom da nisam baš previše komunikativna uvijek me umore ti razgovori i ispitivanja: Gdje si, što radiš.., za supruga svi znaju pa dodaju i ono Ahh jadna ti...da bi uredno kraj začinili pitanjem: Jesi li našla koga??? Fljuffff...jezik pregrizem svaki put kada čujem to pitanje.

Pričala sam tako s mamom neke moje kolegice. Do nje je stajao njen suprug, sedamdesetpetogodišnjak koji se cijelo vrijeme bezazleno smješkao i svako malo bez da ga itko išta pita rekao: "Znate, ja sam mozak stavio na pašu.! Gospođi je bilo malo neugodno pa mi je pojasnila: "Ma on ti mora svugdje samnom, ne usuđujem ga se više ostaviti samog doma, gubi se. Dok je bio mlađi nije mario pa eto..."

Još uvijek mi te njene zadnje riječi ne idu iz glave "Nije mario". Njen gospodin suprug je pio kao smuk i svakodnevno dolazio kući na četiri noge. Koliko puta mi je bilo žao kolegice kada sam ga srela kako posrće na putu do kuće. Ali eto...danas njegova supruga kaže NIJE MARIO...koji sinonim za alkoholičara...Pitam se koliko smo mi to žene sklone zamagljivanju...sebe ili svoje okoline da ne možemo ružnu stvar nazvati pravim imenom. Da li je to mirenje sa situacijom ili nekakav mazohistički konformizam???


Guanta

bit će da je neka čudna mješavina te dvije stvari

Kada malo bolje pogledam to je jedno te isto, još sam pod dojmom ovo dvoje...malo prije stigla pa je samo izletjelo iz mene

:)) bolje vrabac u ruci nego golub na grani....?

ja bih takvog vrapca pustila da poleti..preferoram mrave a ne cvrčke

ili opet, po onoj staroj, kakav je, takav je, drži ga, ne daj ga, jer je muškarac?:)

ufff I...a ne O

slažem se s tobom.... iako, ja sam imala mrava u braku, ali upakiranog u santu leda:(

a ne Matt...takvi se ne broje...takve je bolje preskočiti u prebrojavanju

Moj je bio i cvrčak ali prije svega mrav..zato i jest sada teško

jelda.... al nekako ne možeš ne brojat dvadeset godina:(((

Pa ja sam naših dvadeset godina odbrojala...kamo sreće da je bilo barem još toliko

iz tvojih zapisa vidljivo je koliko ti je to vrijeme značilo..... baš nije pravedno, to u životu.... guanta, ja ću te zbedirati, daj mi neku kaznu odmah:)

Ma neee...Matt, ja sam se s time nekako konačno pomirila. Nedostaje mi jer sam imala dobar brak i sebi ravnog partnera. Bio je to slučajni susret...vjerujem ako mi je nešto suđeno da će se opet tako dogoditi..ako nije...moram se učiti samomasiranju preko štoka od vrata, serviranju jednog tanjura, zaplesati sama. Nisam za neka polovična rješenja forme radi. Pijem čaj kao i ti i uživam u ovom našem virtualnom razgovoru

nije li nam svima tako? pa i susret s nekim odavde, ako bismo se prepoznali, bila bi slučajnost, možda namjerno izazvana, ali ipak slučajnost (ako ne i znanstvena fantastika, hehehe:))))

he he ...Matilda...Rekla sam ja odavno da ovdje postoji barem jedan Komandant Data...ali nikako da nabasa na mene..Ako i postoji onda vjerovatno preferira nešto 20 godina mlađe. I vanzemaljci imaju muški klimakterij:-)))

a ja se premam pojesti frišku lignju koju sam ulovio :))) dok vi pijete čaj i traćate muškarce ;)))

Jedna pametna ženska rekla mi je nedavno (sa filozofskim prizvukom, haha) da "nitko ne zna što je između muškarca i žene". A pred kojih sto godina našla sam Jergovićevu priču o doktorici koja se udala za seljačinu koji ju je tukao, varao, mučio, a ona je sveudilj ostajala s njim. Kad je umro, vratila se doktoriranju, bila uspjšna, ali nikada nije ništa ružno rekla o pokojniku.

Ergo: nitko ne zna što je između muškarca i žene.

Misterij, bona, misterij!

ima, ima, guanta;)))

ajmeee Apsolutni...Ti si ziher na otoku??? Ulovi i meni jednu pa je zamrzni...taman za badnjak meni i Mumu...

nema veće istine, misterij:)

Stvarno mi je nedokučiva ta povezanost muškarca i žene u tolikoj različitosti...Err. rekla bi moja kolegica: Valjda ima zlatni K kada to sve trpi

jesam da .... danas je divan dan, bonaca... nakon one višednevne orkanske jugovine pravi gušt :))) dvije veeeelike otočke lignje dakle :)))))))))))

Ma da. Ma tko zna što sve ima tu.
Da mi ovi daju da napišem blog (a ne daju mi na naslovnicu, grr!), napisala bih jednu priču o obiteljskim odnosima i tako to. Da se zamisliš, zbilja.

Apsolutisto...nama dosta jedna...znaš da smo mršave. Hvala unaprijed

Error...takvih priča ima na tisuće ali uvijek me je impresionirala ta igra riječi....Kao da smo svi slijepi i gluhi

hmm... a zakaj vi stalno gunđate na nas dečke... ???? pa mi smo uglavnom onakvi kakve nas vi napravite... i obrnuto... uvijek vlada ravnoteža sila :)))

Ma nitko ne brunda, dapače. Ovog puta se samo čudim kako netko ružnu istinu može zapakirati u šareni sjajni papir

E, ma nije ti to njoj igra riječi! Ona ti zbilja vjeruje da je tako! Haha, ni ja nisam vjerovala dok nisam vidjela jednu takvu tetu. Štaš. Sve je bolje nego otić. Tada ne bi imala koga kriviti za svoju nesreću.

pa ljudi kriju stvari i od samih sebe... hmmm... a što se tiče liganja... zar si i ti mršava ???

Pa za neke sam mršava a za neke taman...Gestalt tehnika gledanja na istu svar više očiju

Errorice, vjerovatno imaš pravo, ima ljudi koji vole imati alibi za vlastiti neuspjeh...

paaa...svatko se protiv svog neuspjeha bori na svoj način, netko ga prigrli i nosi cijeli život na leđima kao božju volju (ili što već), netko si ga prizna i oprosti te živi dalje, netko ga pretvori u uspjeh......