ZEMLJA
omeđena tri milimetra debelim limom
koji ti stavljaju na glavu
kažnjena dobroćudnim pogledom strasti
i napravljena onima čija je vjera - mjera za tišinu
zemlja
glina u rukama djeteta igra se
razvučena u osmjeh tako da ti Jadran (č. morsko plavi, jel')
ispadoše plavi zubi
zemlja mi lice
a ljudi glavom tek čavle u njega
Ako zemlja kaže plači
plačem, a trn koji rosim suzom
kačim ovim redom
krhotinu, brazgotinu, poderotinu, bljuvotinu
Domovina
polako ti raste istina donesena da si jedina
kojoj željom sputaše stih
ili možda poeziju
13.11.2010. u 19:02 | Editirano: 13.11.2010. u 19:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara