život

Po tko zna koji put se pitam,
zašto neki ljudi vrijeđaju ,
da li su to vlastite frustracije
ili pak šta, možda i uživaju u tome
ne pitajući se kako se osjeća
osoba sa druge strane ekrana.
Jer ipak smo mi ti koji pišemo slova,
kao da kažemo jedni drugima.

Mrtva slova su na ekranu,
ali isto pogode , kao živa riječ.

Zašto onda nekome "reči",ono
što ne bih ni sam želio čuti?

to se i ja pitam... iako, ponekad, i sama ustanem na lijevu nogu pa moje riječi, i nehotice, dobiju loš prizvuk

ja se ne čudim više, ali opet me ponekad iznenadi....

Ponekad zaboravimo da ne pišemo po pijesku i da napisano neće nestati s dolaskom vala...