veza...

Sve je krenulo super...nalazili se,kavice,razgovori,sve 5...postali smo i više od prijatelja,navika da se viđamo svaki dan...ok,ne baš svaki dan ali skoro...vođenje ljubavi je bilo neopisivo...sve ej bilo u redu...ali najednom sad više nije u redu...što?što se okrenulo?sa mnom mu je lijepo ali baš i nije siguran da li je to to i da nema ta baš žara...a ja dala sve od sebe,sve..kao i uvijek,dam sebe onda na kraju ko me jebe...što si bolji to te više iskorištavaju...možda da postanem kakva rospija možda bih tada imala bolje sreće u ljubavi ili ne znam što treba...u čemu je problem?u meni?ili se samo zaljubim u krive osobe?što je?zašto me svi ostavljaju?zašto?

pozdrav!Ja mislim da si se ti previse nadala i previse davala.Drugi nisu imali takvu namjeru.Slazem se sa tobom da su svi bili sa tobom da se zadovolje a kad dobiju onda te na tako gnjusan nacin odbace i postanes samo broj.Sve ti vjerujem jer se i meni to isto dogadjalo.Previse smo se nadali da su drugi posteni i sad ni sami sebi ne vjerujemo ni ko smo ni sto hocemo.Jednostavno se ohladis i propustas prilike jer mislis da ces svaki put naici na kretena.To nam sada sluzi kao neka nevidljiva obrana,kapo neki stit a ustvari trebamo samo dopustiti da nam neko ponovo udje u srce.Ali kako?Ja vise isto ne znam kako ni sta da uradim.Osjecam se gore nego na pocetku prvih vezica.Sad sam totalno zbunjeniji i vise se bojim i previse razmisljam,a to isto nije dobro,jer borimo se sami sa sobom i mislimo da je nesto sa nama da kod nas nesto nije u redu a to je pogresno.Sa nama je sve u redu a to sto svuda ima budala koje ne zele znati sto je prava ljubav i ne zele nikog iskreno voljeti to je njima na cast.Mi smo ispravni a to sto nas drugi nece nismo mi krivi i ne trebas prebacivati krivicu sebi.Misli pozitivno i ne misli na te luzere kojima si bila samo broj.Previse su ti sipali slatke rijeci dok nisu dobili.Vjerujem da su i tu bili nespretni i da nisi uzivala jer ti se nisu htjeli dati iskreno.Sve sto ne valja bolje da se odmah prekine nego kasnije.Ti zasluzujes nekog puno boljeg i vjeruj da ce jednom naici.Ne odustaj nikad!U istoj smo kasi pa te razumijem.I sam zbog toga ponekad posizim do daske!Ali za koji dan se vratim u normalu i ne mislim na budale.Neka idu svojim putom i nek imaju svoje veselje ali ga nece uzivati.Ponosno digni glavu i nabaci osmijeh,pa neka njima zlocestima bude muka kad vide sto su izgubili.Eto od men toliko.Nadam se da sam ti malo pomogao i vratio tracak vjere u sebe.Nisi sama,ima nas jos nesretnih i iskoristenih!Pozdrav!:-)

hej,hvala ti na ovim riječima...

A cuj!U svakom zitu ima kukolja ali se dade naci i po koje zdravo zrno!Probaj tako razmisljati i ne padaj u tugu i depresiju!Kreni dalje,sakupi zadnji atom snage i sacuvaj to posljednje malo zrno ljubavi i pokusaj jos jednom,ali se ne smijes nadati nicemu unaprijed.Vidi kako,sto,dali si pasete,dali mozete zajedno i tek kad se uvjeris u njegove iskrene namjere daj mu to zrno ljubavi na dlan,a on ako drzi do tebe ce ga staviti u svoje srce pred tobom!I to je to,ako se ide postenim i casnim putem!U pravoj ljubavi nema puno filozofije.Ako se osjeti vibra ide se samo dalje.Mozes ti sa nekim biti 10 godina ali ako je on pokvaren od toga nista.A mozes nekog prvi put vidjeti negdje u nekom trgovinskom centru i odmah ti srce zatitra i pozelis da je ta osoba samo tvoja.Iskreno ja sam puno toga probao da bih pridobio osobu za sebe ali to ni jedna nije znala cijeniti,a svaka ta osoba se nije nikad usrecila sa nikim vec se toliko isprovocirala sa nekim mutavcima da joj vise niko i ne prilazi.Ja jedino nisam probao cekati,a sad cu probati i to.Ako mi se neka cura javi prva onda cu joj znati i pokazati kolko je mogu voljeti bas onako kako treba od srca.Nije danas imati curu samo da bi se sa njom setao kroz grad da te svi vide.Mene ne treba niko vidjeti.Neka me vidi samo ona i meni ce to biti dovoljno.Ako neka cura bude htjela biti sa mnom vidjece i sama uskoro kakav sam i dali mislim ozbiljno.Necu joj pricati filozofije i obmanjivati je.Neka sve sama vidi.A nadam se da ce jednom i takva naici koja ce znati prepoznati ono nesto u meni.Veliki pozdrav i ne kloni duhom!Sto god da nam je sudjeno,nece nas zaobici,vjeruj!:-))