SVE MOJE...PREDRASUDE!
Najčešće mislimo kako ih nemamo. A onda nas one lupe svom svojom žestinom. Ili mi udarimo glavom o njih. Imam ih nekoliko…neke sam sama spoznala ali možda mi je na veći dio njih ukazala kćer. Ali neću o drugima već o jednoj s kojom sam se netom sudarila. Možda i ne bih progovorila o njoj da je nisam prevazišla. Jebem ti taj izraz, ali ne poznajem neki bolji hrvatski. Bila bih zahvalna iskričavom auditoriju kada bi mi ga našao. Nikad nisam voljela debele tj. pretile ljude. O njima imam apriori loš stav da su to ljudi koji nemaju dobar odnos prema sebi i okolini …etc. I da u najmanju ruku nije kulturno toliko jesti i biti silno debeo i time zagađivati okoliš više no što je potrebno. O štetnosti na vlastito zdravlje da i ne govorim. Zanimljivo, tako ne gledam na ovisnike pušače, narokomane etc….što je potpuni znak da je to jedna moja predrasuda. Činilo bi se da sam nekoć i sama imala takvih problema, ali nikad baš nikad nisam o tome morala voditi računa. I danas jedem sve što stignem, a naročito slatkiše pa mi debljina nije problem. Ali, otkuda meni pravo da ja sudim o tima i takvima. Jer svi imamo barem nekog u obitelji takvog, sličnog…pa i ja. To je moja kćer, to predivno biće. Ali nisam na njoj testirala svoju predrasudu (imala sam često ružne obračune baš glede te njene debljine i moje nerazumijevanje)…već na jednom čovjeku. Mislila sam da s takvim ljudima osim dobar dan ne treba ništa više. A onda sretoh by the way jednom od ovih sunčanih dana osmjeh, pogled…zavirih u dušu jednu. I od ljepote duše ne vidjeh…pretilost. Dapače, čak mi se i tijelo dopalo…isprva sam pomislila kako je to nemoguće…da je to pogrešan prvi dojam. A onda je i drugi bio isti ako ne i bolji. I koliko god nas neke stvari…susresti…riječi….boljeli, važno je znati što su nam oni donijeli. Ne što su odnijeli, već što su donijeli. A meni je ovaj donio bol ali i susret sa mojom velikom predrasudom. Koju sam ostavila negdje iza sebe…jer mogla bih voljeti i takvog čovjeka. To što on ne može voljeti mene zbog…mojih godina…svojih godina….njegovih predrasuda. Preboljet ću. Preboljela sam očito i jednu od svojih predrasuda. I dalje živimo zajedno. Istina, moj ego malo manje zadovoljan, ali moje predrasude i ja smo zadovoljnije…jer ih je manje!
14.11.2010. u 15:06 | Editirano: 14.11.2010. u 15:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
da bih rječ rekla:)))
Autor: bracoiseka | 14.11.2010. u 15:08 | opcije
da, ponekad i ja ostanem bez...teksta!
Autor: menibezmene | 14.11.2010. u 15:14 | opcije
Uvijek je lijepo čuti kako se netko riješio barem jedne svoje predrasude :) I to je za jedno sitno makovo zrno pomak u samospoznaji :)
Autor: shpitva | 14.11.2010. u 15:52 | opcije
svaka čast na iskrenosti i ljudskosti :)
Autor: tajana46 | 14.11.2010. u 15:55 | opcije
a izraz umjesto prevazići-možda može poslužiti -nadrasti,prerasti,nadići ?
Autor: tajana46 | 14.11.2010. u 15:57 | opcije
lijepo si to napisala....
Autor: srceizlato | 14.11.2010. u 17:19 | opcije
prevladati?
osmijeh?
kći?
Autor: common-errors | 14.11.2010. u 18:43 | opcije