slušam sina
kako svojoj djevojci u sobi svira neku lubavnu pjesmu na gitari...
pa se sjetim, malog slavonskog mjesta, u kojem prijeđoh iz djetinjstva u mladost...
njegovog veličanstvenog parka,
logorske vatrem
slanine na štapu...
i gitare.
leonard, azra...
bili bi lijepo sresti ih opet
sve u istom parku, uz istu vatru...
ej, sjećanja.
15.11.2010. u 14:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Dobro je sve dok imaš i djetinjstvo i mladost :)
Autor: cor-cordis | 15.11.2010. u 14:22 | opcije
a mi smo ga imali, zaista...
danas nema takve bezbrižnosti.
Autor: surprised | 15.11.2010. u 14:27 | opcije
ima i danas bezbrižnosti..samo mi više nismo bezbrižni..pa nam se čini da je ima manje...:)))
Autor: prije_kise | 15.11.2010. u 14:28 | opcije
ili što bi balaš rekao:" da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi "?
:)))))
Autor: prije_kise | 15.11.2010. u 14:31 | opcije
prijekišna, moraš priznati, kako smo imali manje briga...
nije nas okruživalo toliko dostupnih zala....
bilo je manje agresivnosti, puno više veselja:)))
Autor: surprised | 15.11.2010. u 14:36 | opcije
Krumpir u žaru logorske vatre ima posebav okus
Autor: ipitek | 15.11.2010. u 14:53 | opcije
o da... i feričanačka frankovka, je bila tak fina_:::)
sad mi nije nešt:))
Autor: surprised | 15.11.2010. u 15:02 | opcije