The truth, the whole truth...

Kako se mijenjao moj život u posljednje dvije godine od kako sam na Iskrici tako se polako, evolucijom mijenjao i moj profil. Baš danas gledam što tamo piše i za oko mi zapne pitanje iz naslova. Što je za tebe sexy? Što je za tebe sexy na tvom partneru?

Moj odgovor je bio. Ako sam zaljubljen na mojoj mi je partnerici sve sexy. Zašto sam baš odabrao riječ partnerica, zašto ne cura? Riječ partnerstvo točnije opisuje to željeno zajedništvo. Partnerstvo u svemu, pa čak i životu. Ali što znači partnerstvo… da li se tu dijele samo dobre stvari ili i loše. Da li bol koju donosim u vezu mora osjetiti i moja partnerica.

Primjer. 03.11.2004. godine pozvan sam na razgovor sa direktorom svog poduzeća i šefom projekta. Priopćili su mi vijest da sam dobio otkaz i da imam mjesec dana otkaznog roka. Već i puno prije toga plaća u cijeloj firmi je počela kasniti. Par dana… tjedan dana. A još prije toga netko u menadžmentu donio je krivu odluku koja je nakon par godina pokazala svoje katastrofalne posljedice. Rješenje je trebalo pronaći brzo, makar je to nerealan zahtjev i pronađeno je. Profitnost projekta može se podignuti vrlo lako otpuštanjem ljudi koji rade na projektu. Rekli su da u ovom trenutku firma treba visokoproduktivne ljude spremne na brzu prilagodbu i da ja nisam dovoljno produktivan. Činjenica je da je programski kod kojeg sam održavao prošao već prije mene kroz niz ruku i bio pun minskih polja. Činjenica je da nisam generirao greške koje bi našim korisnicima pričinjavale financijsku štetu. Činjenica je što sam bio jedan od najmlađih članova svog projekta. Vi ste najslabija karika.

Vratimo se na partnerstvo. U trenutku otkaza ja sam solo i moja je odluka da o novom razvoju situacije u mom životu ne pričam sa svojim roditeljima jer bi se samo brinuli, loše spavali i bojali se, a zašto? Zašto da im to priuštim? Kad bi bio u vezi, zašto da takve strahove priuštim svojoj partnerici?

U subotu 04.12.2004. godine oko 21h zovu me i javljaju mi da u ponedjeljak dođem na posao u novoj firmi, na novo radno mjesto, na drugačiji IT posao nego sam ga do sada radio. Za dlaku mi je uspio plan da nemam niti jedan dan prekida radnog staža. Tu istu subotu priopćio sam razvoj situacije svojim roditeljima i naravno sada se ne brinuo tome… brinu se o drugim stvarima.

Što sve reći svojoj partnerici ako postoji? Baš sve ili neke stvari zadržati za sebe? Da li ćemo biti sebični i ispričati nešto kako bi olakšali sebi dušu/savjest ili ne?


< chaos >

patroniziranje, chaos... roditelji su jedno, partner je drugo. nije ti ni dijete ni roditelj, niti je to način da partnericu štitiš... na pragmatičnoj razini, recimo da si bio u braku, novi posao ti ne uspije, dolaziš doma blago depresivan, a partnerica ti kaže: "poklah se opet sa šefom, dobila otkaz, nemrem više one njuške gledat, budemo se izvukli s tvojom plaćom, a ja ću već za mjesec-dva nać drugi posao... nisam ti htjela reć da sve miriše na otkaz zadnje vrijeme da ne brineš..." fun'n'games

Yeah... kuzim Pike... jasna mi je razlika. Dakle u vezi treba dijeliti sve; i dobro i lose. S druge strane bih reagirao na drugi komentar - partner je za mene rijec koja podrazumjeva ne samo djeljenje benificija nego i (sto je najbitnije!) odgovornosti.

mislim da si ti sasvim ok i da ćeš zati prave stvari u pravo vrijeme...kad dođe do toga! fala bogu da i takvi ljudi postoje!!

ispričati baš sve!

jel bi ti volio da ti tvoja najdraža takve stvari prešuti?