moja mala naklapanja

prica je istinita samo ču imena stvit druga,,,ona će bit Marija,,on Mario,,,,,,ona je bila divna djevojka,pametna,lijepa,samozatajna,on deko na mjestu spotas,uzoran ucenik,i nikad nije pio,,,voljeli su se od srednje šole ,ona je tog dana napunila 18 godina ,on je imao dvadeset ,,zavjetovali su se na cistocu ,do braka,,,,,bila je Mala Gospa ,isli su na misu na Trsat,,i iza mise u svoj kafic u predgrađu gjde je bilo slavlje povodom njihovog upisa na fakultete,ona na ekonomski,on za prvog oficira,,,,,padal je kisica cesta je bila skliska,,,i zato je on na povratku vozio oprezno,,u autu su se šalila ona ,on i njihovi prijatelji,,muzika je bila ,naša domača,,,,jos ih je samo tri sela djelio do njihovih toplih domova,,,,cesta je bila slabo osvjetljena,,,vozio je pauljivo i polako,,,,,ali u zadnjem zavoju sve se promjenilo ,nestao je smjeh ,,,,naletili su na rupu na cesti koju je nastala zbog radova na šahti a radnici nisu stvaili signalizaciju,,,,izgubio je kontrolu,i krenuli su se okretet u autu,i ostali na krovu,,,,benzin je krenuo curiti oko auto,,mozda minutu ili dvije ,dosaa je auto vidio ,sta se desilo,i krnuo ,,do prve kuce di su zivili nonic i nona ,,,i oni su zvali hitnu i vatrogasce,,,taj covjek je brzo krenuo u spaavanje,razbio je stakla ,krvavih ruku,krenuo je izvlacit jedno po jedno,,,suvozac njihov prijatelj dosao je svjesti i pomogao u izvlacenj,,,,,Maria su jedva izvuki,,,Marija je sjedila iza vozaca,prikljestena od sica,,,vrata su bila savijena nisu ih mogli otvoriti,,,,trenuci su bili vjecnost,,,i onda samo u trenu ,eksplozija,,,,auto je postao jedna buktinja,,,,nikada nitko nije nam rekoa da li se je ona osjvjestila i svjesna izgorila samo znam da ti ljudi vise nikad nisu bili isti,,,,Mario je umro istu vecer na putu za bolnicu,,,,,

i danas nakon 21godine ,,,ona jos zivi u meni ,njena mirnoća,,njen osmjeh,,,njena stalozenost,,,,,i danas kao da je bilo jucer ,kad sam je vidjela zadnji put na terasi kuce,,,kao pricamo ,,i kako se smije,,,njena majka nosi kolaće ,njena sestrica vozi biciklu oko nas,,,,,,i dana kad odem na grob i donesem ruzu crveno žarku kao njeni obrazi znam da je njena dusa zivi da ona zivi u svima nama,,,,


njena setrica postala je najbolja ljecnica u specijalizaciji koja je rijetka za zene,,,i daje bezuvjetno sebe za svakog pacijenta,,,,hvala ti Marija sta smo bili dio tvoje mladosti ,,,hvala ti sta si jos uvjek s nama

da, koliko mnogo ih iz nečije nebrige tako strada, no ova priča ima i prekrasnu poantu sestru koja je bori za svaki ljudski život:)))