... dobro došao u klub, sjedi, udobno se smjesti...

... i bivši...

(ovo sam trebala napisati u subotu, ali nisam išla na net)

Ono, Bjelovar je strašno veliki grad, nešto nevjerojatno. :-D
Uglavnom, svi sve poznaju, susreću se skoro svaki dan, itd...
A ja baš baksuz... izlazim iz pekarnice i ON prolazi autom.
Nismo se sreli više od pola godine, i onda puf paf!!!
Kuda baš na 13.11.??? Nekadašnji NAŠ SRETNI DAN...

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Proslost iskoci kad ju najmanje trebas.

Nda... ima nešto u tome.

Sve se rađa i nestaje pa tako i ljubav...

O draga, dugo te ne vidjeh! :-)
A kada će se moja ljubav roditi? Ajde zavrti kuglu. :-D

Taj Neruda uvijek pogodi gdje ne treba...sav je vražji :)

He he, je. U pravu si. :-)

nažalost wai, nemam kuglu... grah se pokazao kao jeftinija varijanta :-D
no,apropo datuma iz naslova, tada sam se doselila u bjelovar...
nije me bilo dugo-zasićenje...

Samo ignorirati...

Kupi kod Kineza. :-D
A koje godine je to bilo?

iste godine... došla sam u 8. razred u novu školu. koma.

Teško je neke stvari ignorirati.
Ma... bolje da ne razmišljam o tome. Bilo, trajalo, prošlo.

A mogu si misliti da ti je bila koma.

Mislila sam, kako ljudi imaju obicaj takvim stvarima, malim slucajnostima, pod izlikom kako slucajnosti ne postoje, davati poprilicno veliku vaznost.

Osobnog sam mišljenja da postoje i slučajnosti i sudbina.

slažem se s wai... i mnoge te "male" slučajnosti su mi vrlo, vrlo drage...

Ovo je stvarno bila slučajnost. Ili sudbina da se vidimo na taj dan.
Da sam 1 minutu izašla iz pekarnice, ne bismo se sreli.