Ručkić krčkić

Stil. Zavođenja. Posvuda. Ne samo ovdje.

Ali, krenimo od vlaka, upravo sam čitala Brighticu i onaj dio s vlakom me podsjetio na jedno moje putešestvije vlakom po Bosni, zapravo, iz Sarajeva u Zagreb. Ma, prvo iz Vinkovaca u Sarajevo, i tu je svašta bilo, sjedila sam u kupeu s jednim vojnikom koji mi je prepustio sjedalo i onda zaboravio kapu (rekoše mi da će zato biti kažnjen), pa je tu bio neki poslovnjak koji me samo mjerkao i dva starca koji su putovali iz Poljske, jer taj vlak kreće iz Poljske. A cijelim putem su pili rakiju i na drvenoj dašćici rezali luk i slaninu, kojima su me nutkali (uzela sam, zbog mirisa). Pored našeg kupea je stalno prolazila neka jako debela žena s malom unučicom, a jedan od ove dvojice bi joj svaki put doviknuo: "Ej, baba, kolika si, ti ima dvije karte da platiš!" Kasnije sam saznala da je to dovikivao od milja, da je njegova žena još veća... I 30 godina mlađa od njega.

Eh, ali na povratku nije bila tolika gužva pa smo se moji suputnici i ja bolje upoznali. Bila je jedna mlada cura muslimanskog imena koje sam zaboravila, zvat ću je Omera, išla je u Trst. Sa sobom je imala samo golemu torbu, onu neku kariranu, od isprepletenih plastičnih niti, kakve se prodaju na placu, a u njoj još pet-šest takvih, i debeli novčanik koji je stalno držala u ruci. Ide po zavjese, rekla je. Muž joj je u inostranstvu, kao da ga nema, kao da ga nikad nije ni bilo, a imaju dvoje djece... A šta ćeš, kaže ona meni, ja sam ti usvojeno dijete, koga bilo briga za mene, pa sam stala pored plota, a on prolazio. I sad je hoće ostaviti, jer da se kurva, a ne kurva se, majke mi, s kim bi se kurvala, ali ga više ne voli, nego, bit će da je on našao neku, i što će ona sad, s njegovom materom i dvoje male djece, na selu? Ona bi u Sarajevo.

A pored mene sredovječni Sarajlija, neki dužnosnik u nekom ministarstvu, jel' prosvjete, jel' kulture, jel' nečeg desetog, tko će sad znati, ali čovjek piše sonete; a ja lanula da sam novinarka, jer sam to tad bila, i to u časopisu za kulturu. Ajme meni, kako sam nadrapala!!! Cijelim putem soneti, a jedan lošiji od drugog! I sve zbog nesretnog braka, žene koja ga ne shvaća, neke još neupoznate žene, koja bih, eto, možda - tko će znati? - mogla biti baš ja...

Eh, ali nećeš ti meni ulijetati takvim visokim stilom dok je Omere, koja hoće u Sarajevo i zna da bi joj on mogao pomoći. Prvo je Omera ispružila bose noge i zarinula ih na sjedalo između Sarajlije i mene i započela svoju priču, onu o plotu pa o kurvanju... A onda joj je bilo "joj, tako vruće, ne mogu više, jel' vama vruće, oćemo do vagon-restorana?" (njemu, naravno), sve uz podizanje majice i proširivanje već i onako izdašnog dekoltea.

A u kutu sjedi šutke jedan 30-godišnjak. Doznali smo samo da radi u Švicarskoj. Šuti i gleda nas, mene kako patim u visokom stilu i Omeru kako se upucava u niskom.

Ja se odmičem od Omerinih ne baš čistih i pomalo smrdljivih nogu, Sarajlija se mršti, ali vadi vizitku i kaže joj neka mu se javi, možda negdje trebaju čistačicu, ja vadim debelu knjižurinu da se obranim od soneta, Švicarac šuti i gleda kroz hodnik prema prozoru, Omeri je i dalje "strasno vruce" (sad sam se sjetila da je frfljala!), hladi se suknjicom, gnijezdi, diže jednu nogu, pa drugu, uzima vizitku, gleda me suučesnički i zahvalno, priča o zavjesama koje će sašiti, i o tome kako dobro kuha, i radi sve po kući i na imanju, dobra je ona žena, premlada se udala i sad je za nju tamo na selu gotovo, a ona još nije gotova, još bi ona "svasta", ali Sarajlija ne trza i samo mene gleda i u onu svoju dosadnu bilježnicu, Omeri je već svega dosta i veli, "Oprostite, nemojte se ljutiti, ali ovdje je strasno vruce, ja vise ne mogu" i skine gaće. Do kraja. Pred svima nama.

A u to Švicarac kaže: "Ja idem u vagon-restoran. Ideš sa mnom?" Njoj.

I nije ih bilo dobra dva sata. A poslije su skupa sjedili.

Ja sam odslušala sve sonete i dobila vizitku.

Pouka priče: visoko ili nisko, na isto ti dođe. Prvo ševa, a poslije - što bude! Ako bude.

Dobro sam se nasmijala... :-))))))))))))))
Mislim, mogla si i ti skinuti bar grudnjak, sigurno ne bi morala
slušati sonete....

Eh, u to vrijeme nisam nosila grudnjak! Kod mene je bilo ili gaće, ili ništa ;-)))

Pouka priče je zapravo....hm, tužno, istinita?

Cijela priča je istinita. A jel' tužni ili veselo - tko će to sad znati? :-))

nije svakom do ševe, vega. nekima treba samo alibi da nisu homići.

nisam imala tako burne doživljaje u vlaku al skoro..))) baš mi se svidja priča i kako si je ispričala..a najviše Omera..))))

Otkud sad homići u ovoj priči??? Iako ima istine u tome što kažeš...

Jooooj, Leah, ja sam se naputovala vlakovima, ali ovo je zbilja jedna od najzgodnijih dogodovština :-)))

je..nekada do sexa dođe odmah..nekada kasnije..al poslije njega počinjemo ili stajemo :)

A u tome čak ni kvaliteta seksa nije uvijek presudna.

istina..jer teško da prvi pršti od kvalitete...;)

Prvi je uvijek nečemu odušak; drugi provjera što je to zapraf bilo; a tek treći bi mogao biti iz čiste želje :-)))

a od četvrtog na dalje..juuupiiii :)))

Uz malo sreće i/ili truda :-)))

e e e , jesam rekla ja da je putovanje vlakom zapravo život? Jesam jeli:-)))
smijem se i ja:-)

Pa, ovo je izvrsno, hahaha... Moja je kijametska, a ovo prava ljetna. Pače, skoro nudistička! :-)

Pa je, manje možeš birati tko će sjediti uz tebe :-))))

Brightice, danas sam te izmuzla, muzo moja! ;-))

Ajde barem da se i mene nekako može. Premda bi mi bilo draže da me se može parama... :-)))

Hahaha!