BABY, COME BACK!

dvije velicine koje pokrivaju nase neshvacanje...reče borges!

od drugih? ili drugih? kad mi netko počne postajati drag...taman kad pomislim da imam od koga otići...da se mogu vratiti..... a koliko sutra ću ga sresti na nekim stepenicama...u nekoj šetnji...u nekom šoping centru...tko će...otići na drugu stranu? a da gotovo nećemo znati...zašto? zašto se taj zaborav...neprestano ponavlja? zašto s vremenom...sve se ponavlja? od nerazumijevanja, neshvaćanja, drugačijeg shvaćanja...do praštanja! ono najviše boli, ostavlja traga...jer oprostila sam im sve...i sebi sam oprostila što sam ih voljela. čak i one koje sam samo pokušala voljeti. zašto neke ljude srećeš samo zato da bi ih ovlaš...dotaknuo. uglavnom nekim tjelesnim željama, žudnjama...koje te još više podsjete na.....nemogućnost! mnoge pamtim po zaboravu. ja pak...nastojim zaboraviti kako je stvarno voljeti, biti voljen. but, još uvijek čekam...nate. a ti kao i uvijek...ne dolaziš dolazeći! ili dolaziš...! gotovo da je...svejedno! nepromjenjivo...ostaje moje srce koje prima te putnike namjernike...koji su i ne znajući zaboravili sebe! okrijepila sam ih nektarom, osvijestila...i ostavila! ili oni mene...mimohodno se okrznuvši...najsmješnije je kada sa tima istima takvima kasnije pokušavaš započeti neku priču...uglavnom smo svi ljubazni..a jedva da se sjećamo...sebe. ili možda baš stoga što se sjećamo...stidimo se. neki me i proklinju...još uvijek! ta valjda sam ih trebala ostaviti tamo gdje ih zatekoh...u pustinji, žedne, izgubljene...što će sada sa sobom...nađenima?
opet sam imala lijepu misao na...pripadanje! jednom netko me zvao SAI....ta prekrasna riječ je sastavni dio imena SAI BABE i ima samo jedno značenje...ljubav.....u mom slučaju žene! zato valjda i želim materijalizirati opet tu svoju..ženu!

Lijepo... i znaš da mi se sviđaš.

i ti meni lega...valjda zato što imamo dušu...i ne bojimo se nositi ju...svaki dan!

Je, i ne bojimo se ponekad otkriti djelić te duše, barem onaj što još ostade;-)))

ispravila sam se u tekstu...riječ sai znači ljubav i najčešće je korištena uz SAI BABU (više kao ljubav prema bogu) ali što je ljepše i veće od..ljubavi žene!

Najljepša i najveća je ljubav koja traje..., dok sve one druge, ili treće... nisu imale sreće;-)))

Borges šalje pozdrave Sai Babi..... :))

sai je šetala sa još jednom sa-rom pa smo tako zapostavile uvažene posjetitelje..

vrlo jednostavno...pisati blog!

jer...kaže jedna poruka na pvt tj. pita me tip kako to i zašto tako javno u javnosti (koje li formulacije?) pišem na blogu o..."u savkom slučaju svaka ti čast što svoj tok misli ovako javno izlažeš pred javnost;..." pa ja kažem nato...opet na pvt:

>....u čemu je problem što javno kako kažeš u javnosti....što bi ljudi onda čitali u knjigama, po čemu bi se snimali filmovi...da su svi...šutjeli. ta život i jest priča..koju valja ispričati! nakon što si ju...živio! a za istinu ili maštu treba između ostalog imatii...muda!"

a onda se sjetih da sam negdje pročitala da čovjek raspolaže sa tri sredstva za ocjenu ljudskog života; proučavanje sebe, najteži i najopasniji (ali najučinkovitiji)...promatranje ljudi koji se trude da nam skriju svoje tajne ili da nas uvjere kako ih imaju (?)...te napose knjige, s greškama koje se javljaju među redovima...."

ja sam izabrala (ili je mene) najteži i najopasniji način da objasnim život, objašnjavajući sebe. ponekad promatram druge...pa na trenutak pobrkam sebe i druge..tako da počnem promatrati sebe, a proučavati druge! pa se opet vratim sebi...

btw: spoznaja o tome ne pomaže...jer najčešće nisam tražila spoznaju...tražila sam samo...pomoć, but, spoznala sam da pomoći...nema! pa onda imam...muda!

11.07.2009. 21:53:04

22.11.2010. u 23:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar

po koji put se već ponavljaš...daj nekaj novog hahahha

Autor: trazimtejesitu | 22.11.2010. u 23:41 | opcije


pa novina je u tome što sada više nemreš na pvt to niti napisati...pa sam eto upravo obrisala hrpu poruka a da ih nisam niti pročitala...a tebi štovanje...vidim da uredno čitaš

Autor: menibezmene | 22.11.2010. u 23:42 | opcije


gle, ja samo more reći da muda ima i preveć, ali onog kaj uz muda ide slabo..u pm

Autor: trazimtejesitu | 22.11.2010. u 23:44 | opcije


ima pomoci, u ljudima koji su jaci od nas, koji nas vode, u kojima nadjemo ono nesto.. i oni nas promjene..

Autor: valtervuk1 | 22.11.2010. u 23:49 | opcije


pa nas dvije ili dvoje se baš slažemo...istina jest da muda ima i preveć al ne ova figurativna već ona stvarna. a znaš nekoć su se rimljani ne bez vraga kleli tj. za njih primali kad su govorili...tako mi...etc

Autor: menibezmene | 22.11.2010. u 23:49 | opcije


vuče, jednom me vodio jedan čovjek...mišljah da je jači...bolji...veći! a potom se sve raspršilo...poput onog mjehura od sapunice...potom sam sretala neke gotovce, supeke, zbutege...hm, teško ih je na prste jedne ruke nabrojati...voljela bih opet nekome skinuti šešir, kapu...a ponekad počupati i ovo lasi što imam. al i njega primiti za kormilo...ne za muda! hm, ima li ljudi koji imaju i kormilo med nogama i muda u...glavi?

Autor: menibezmene | 22.11.2010. u 23:52 | opcije


ja sam na stvarna i mislila...hebes rimljane, ovo su iskričari

Autor: trazimtejesitu | 22.11.2010. u 23:55 | opcije


jebeš iskričare..i stvarno i virtualno!

Autor: menibezmene | 23.11.2010. u 0:06 | opcije


a bar je trajalo... kad tad se srusi kula od karata, ili rasprsi mjehur od sapunice. pa se gradi nova...

Autor: valtervuk1 | 23.11.2010. u 0:12 | opcije


lako...na Dolcu ti je kila svega 15 kn

Autor: _vjeverica_ | 23.11.2010. u 0:17 | opcije


...to
što u Životu
pogodi me sudba huda
razlog je što izgubih glavu
a imadoh Muda.....................
.......ili
razlog što u životu pogodi me Sudba huda
isključivu krivicu snose moja muda...
izgubih glavu
obuzima me stid
ništa.....
nego.......
glavom kroz zid............
....ili
slaba je utjeha
imati muda
jer....
ima ih svaka luda...
mislima u glavi
sanjaš o slavi
..........i
od muda očekuješ čuda.........
ali....!!
u dubini duše
snovi o mudima se ruše...
i u smiraj dana
pojavi se nijansa plava
?????što trebaju muda....
čemu slava ???
bitna je na ramenu...
Glava.................

Autor: Jaromil | 24.11.2010. u 22:23 | opcije


Dodaj komentar

Sortiraj komentare
Iskrica početna
Weblog početna
© Iskrica 2002-2010

jaromile ne seri

virijeme je ono sto nas odredjuje. u tom vremenu postoje glumci ali scenarij je uvijek isti.. do nekog novog vremena.. novih glunaca na koje se naviknemo i zavolimo.. nikad nitko ne ostaje.. sve je to prolaznost. zato treba uzivat u trenutku koji nas cini sretnim

"stidimo se. neki me i proklinju...još uvijek! ta valjda sam ih trebala ostaviti tamo gdje ih zatekoh...u pustinji, žedne, izgubljene...što će sada sa sobom...nađenima?" mozda si ih uvela u jos dublju pustinju

što je ovo...ja odem a kad tamo šarada na blogu! izgleda da neki nemaju svoj place pa onda dolaze u moj. but, red je onda kad se dolazi donijeti i neku flašu...pića! drugi put ću zatvoriti butigu kad idem ća!