Ručkić krčkić

Danas sam se (bar nakratko) poželjela praviti važna, zbog jednog muškarca. Ne "praviti se", nego se malo razmetati, iščupati um iz utabanih trivijalnosti, pokrenuti ga, uspraviti tijelo, zabaciti ramena, okrenuti se, reći "Gle!"; iz tog kruga izaći u pogled, u osmijeh koji čeka još...

Ta ogromna razlika između sviđanja i zaljubljivanja!!! Udobnost prvoga, nasmijana, brbljava, opuštena poput suknje na gumicu, ne znaš da ispod nje bujaš i da više ne staneš u onu malu, zavodljivu haljinu... I kratki susreti ovog drugog, kao prženi mladi krumpir, krckavi izvana, meki i vreli iznutra; jezik ti nabubri od njih.

Nezdrava je, ta zaljubljenost, teška mi je, kad dođe želim je sljuštiti sa sebe, želim je izliječiti kao virozu, a nemoćna sam, jer stvar je u imunitetu.

Koji sam, sve mi se čini, dobro nabildala. Već dugo me nije shrvala. Zaljubljenost. Viroza jest, baš ovih dana. I možda sam zato danas, eto, malo poželjela biti važna...

Sebi važna. Sebe uvjeriti u najbolju sebe, u to da nije nestala ispod udobnih sukanja i brzih misli za svakodnevna rješenja s nogu. Mislim da bi mi nova zaljubljenost mogla biti blaža, evo, kao jedna obična hunjavica, bez one opće onemoćalosti duha i tijela: jer (možda?) me više nije strah da ne mogu biti što bih htjela, što bi on (možda?) htio, nego se samo trebam prisjetiti...

I jer znam da će proći. Sjetila se ja ili ne. Možda bi ostalo sviđanje; i udobne široke suknje; i pomalo lijene misli, sasvim obične. S njim; ili bez njega.

neka nas prihvate tekve kakve jesmo,odavno sam prastala,razmisljati ,,,e svida mi se,sad cu ja malo biti mila,draga da mu se svidim,,ma boli me ,ako me zeli imat ce me ovakvu kava jesam ,svoju,ne mjenjam se zbog nikog ni oni se ne mjenjau zbog nas

Skrivena, ja nisam poželjela biti bolja nego što jesam, nego se pokazati najboljom što jesam - a sve to ja jesam. Samo ne uvijek; ne svaki dan.

ma znam zlato ja to ,pa nije svki dan cedevita nikom sta ne,,,,:)))

Aha. Ali ima dana kad bi se baš uparadirala... i onda te frka da više ne staneš u svečanu odjeću! ;-))

uvjek ima svecane garderobe ,u ducanu ako nije u ormaru ajde molim te roba je da se mjenja

onda vega...kupiš novu..opravicu :)

Paaaa, opravica koju spominjem je metaforička, ali u pravu ste, cure, svaki razlog je dobar za kupovinu ;-))

i uparadiraj da se usere ,da mu stane dah neka vidi s kim ima dela

A zašto misliš da zaljubljenost ne može odrasti u ljubav ?

Hmmm, već dugo nitko nije zaslužio takvo uparadiravanje... baš bih mogla!

Biserna, otkud ti ideja da ja mislim da ne može? Ali, zanimljivo, najviše volim one muškarce s kojima (više) nisam u vezi :-)) Svi mi imamo neke svoje emocionalne zemljovide... a moj je pun pješčanih dina i nestalnog pijeska, s oazama u daljini. Volim tako putovati.

a vidiš, vega, kaj nije baš prekrasno plutati na onom tako nesigurnom luftiću..koji se zove zaljubljenost? odozgora peče, blješti, ne vidiš nebo ...hm, zapravo ideš daleko iznad, tamo gdje vidiš praskanje usijanih zvijezda... pokreneš ruku i nije ti jasno gdje je zrak, a gdje si uronila u vodu, načas te rashladi, oplahne vruću kožu...naokolo sama svjetlost, pokušaš se bolje namjestiti i taj čas se luftić opasno uzgiba, učini ti se da će se prevrnuti i stropoštati te u dubinu...

joj, kad sam zaljubljena nema dost kiklji u cijelom city centru, i čini mi se da sam predebela barem dvadeset kila žive vage, no to me uopće ne brine. ne pada mi na pamet da zagriznem čokoladicu, ništa me ne može napuniti, zasititi, zadovoljiti, samo pomisao na dodir onoga za kojim žudim...

krivo sam shvatila , znam da se sve može kad se hoče:-))

Mene zaljubljenost oživi, razbudi, ali i utjeskobi: ne volim ovisnosti. Podnosim jedino onu pušačku.

Da te pitam Vegice......a zakaj ti meni "kradeš" Epoga, evo sada i Švercu ?

Sviđaju mi se! I ne kradem, samo ih malo "prošetam" ;-))

Dobro onda , jer lako ja mogu ruksak pripremiti i taxi naručiti:-))))))