UNUTARNJE NEBO
Kad sutonska zvijezda svojim zlatom napušta noć, a jutarnjica svojim sjajem pomiluje dan i nježno budi usnulo sunce, a u krošnjama perivoja snova ptice cvrkutom najavljuju praskozorje, na pješčanom žalu oceana svijesti sedefasta školjka otvara svoja okna i prosipa pred srcem biseran put ka zenitu sna.
Osluškujem riječi satkane od kristalnih slova Artemidine duše, osjećam zagrljaj energije i materije, gledam rađanje bisernog cvijeta što ka srcu kreće. Te kapljice sreće šire mirise, skladaju sonatu od života, daruju duši nektar iz kozmičkoga cvijeta, bude anđeosko- vilinsko biće u dubini svijesti i skladaju najljepšu simfoniju ovozemaljskog svijeta. Promatram još snena rađanje ljepote, osluškujem skladanje rapsodije pune dobrote, osjećam milovanje njeno, čutim njeno krhko tijelo, čujem njeno šaptanje nijemo, razgovor koji vode duša i nebesko svjetlo vječno.
Čaroban miris postojanja se oko mene širi, udišem taj eliksir srca, liječim svaku tugu i misaonu ranu, jutrenjem slavim alkemijski pir i zahvalna sam što se sretna budim u novom danu. Tada se sjetim davne priče, sjetim se legende o boginji i lovcu, vidim Dianu i Aktaiona, u zrcalima uspomena se ogleda umiranje sumnje i svjesnost spoznajom ljubavi u meni kliče.
Lovac izranja iz krošnje bezvremena, laganim korakom trenutkom hoda, pruža dlan da nahrani plašljivu srnu, miluje ih sunce Venerinog svoda, sjedinjuju se u kristalnoj suzi neba, u kapljici jutarnje rose na latici zaostaloj iz oluje ruža. Kristalni slap se u duše slio, eliksir sreće i ljubavi je sve duševne bolesti ozdravio, iskre vječni kristali koje je zaborav u daljine unutarnjeg svemira skrio.
U ljekarni nutrinjskog neba svijest nad dušom bdije, titrajima svilenkastog tkiva sjeme ljubavi sije, iz latica njenog cvijeća stvara kapljice lijeka, zrakama unutarnjeg sunca srce grije, sretan trenutak postaje izlječujuća životna rijeka. Biserne kapljice šapuću, melodijom skladanom od riječi iznjedrenih iz sretne duše pupoljke unutarnjeg svemira otvaraju, spoznaja postaje cvjetna livada, sunčana poljana na kojoj sve tuge nestaju i svijest uranja u novi dan radosna i sretna.
autorca: DIJANA
26.11.2010. u 18:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara