Proba orkestra

onako da sam kao alma maler ili žena kakvog bogatog biznismena koji me zanemaruje i vara s mladim menadžericama, plesačicama, striptiz-damama, studenticama željnih kupnje čizama od 4000 kn, ženama svih fela, a ja da imam odriješenu kesetinu i salon. da, salon za čitanje poezije. večernje.

odmah mi se u mašti stvore slike pjesnika i pokoja pjesnička slika usput.

izdala bih zbirku najblog poezije ( muške, naravno) sa sljedećim pjesnicima. jedini uvjet ( uz svakovečernji boravak u mom salonu i divljenje meni i najmanje jedna pjesma o mecenici po zbirci) stajling bih određivala JA.

1. Lokus- uz subverzivni tekst, njegove zelene oči s crnim i zlatnim točkicama i robusni hod išao bi militari luk. nešto kao kad u Tankoj crvenoj liniji onaj tip govori najljepše riječi ikad rečene u ratnom filmu

2. Rezident iliti Čokoladni Krampus bi po stilu pisanja bio odjeven pomalo skinerski, nešto kao onaj predivni glumac iz filma Beliver koji je živa kontradikcija sam po sebi.

3.Lukrecio- ne vidjeh ga uživo, ali za tog visokog astenika, duže kose, boja bi bila svakako, crna, nekakav sako iz sekendhenda koji mora imati priču iza sebe, crne ravne hlače i siva majica. nekakv južnjački detalj, ma nešto kao denijel dej luis u sobi s pogledom

4. Zelenoručni- vidjeh na slici dok je imao u profilu, prinčevske kovrče, ubojit pogled, nešto polićevsko u tim stihovima, ali redizajnirano, osuvremenjeno, on bi na sebe mogao nabacati bilo što iako bih preporučila nešto od stila američkog juga ili par dobrih kreacija bred pita u legendi o jeseni

5. Glupi- definitivno kao geri oldman, ali može i odjeća dendija, pariškog, negdje tridesetih prošlog stoljeća, a može i pomalo gotik-stil, ali sa subverzijom npr. stilizirani cvijet suncokreta, najžući na tom crnilu

6. Lovacljubavi- nešto arhaično, bezvremensko, asketsko, crni dugački kaput, svileni šal, crveni s crnim detaljima i šešeir, da, crni, ali nekakav detalj subverzije bi morao biti na reverima ili džepovima, aha! glagoljska slova, sitno izvezena na rubovima


i eto nas u red karpetu i simpli redu, u uredu i u redu..
a žene?
vrište li ga vrište i sve, naravno, počnu čitati poeziju, a možda i pokoju knjigu...