Osobno
"Trn u tijelu"(Kor 12,7-10)
Nakon puno čitanja i razmišljanja postavljam si pitanje kako bi se kršćanin trebao ponašati u slučaju teške bolesti i kakav ću stav zauzeti sa kršćanskog stajališta.Prije sam mislila da je bolest kazna zbog ponašanja ili neke uvrede Bogu danas znam da je Bog milostiv i dobar i ne kažnjava.Molim se za svoje i tuđa ozdravljenja ali uvijek u nadi da će Bog odlučiti što je za mene najbolje.Budući da za zemaljskog života nisam doživjela i saznala mnogo toga zemaljskog nadam se da će me u drugom životu čekati bolji život ako do toga i kada do toga dođe.Piše negdje da se ne živi za zemlju nego za nebo.U ovome tijelui smo privremeno i živimo životima kako možemo.Ozdravljenje i božiji život može doći i s druge strane"života.Trenutno mi važno sačuvati vjeru i što god se dogodi mi ne možemo razumijeti sve puteve i djelovanja Gospodnja.Bog kaže:"jer misli vaše nisu moje misli,i puti moji nisu vaši puti".Molim Boga da ne čini ništa zbog mene nego da učini da u meni vjera naraste i bude čvrsta da sve izdržim i budem hrabra.Ne tražim da Bog na mojoj strani nego da me Gospodin vidi na svojoj strani jer ljudi su sluge Božje a ne obrnuto.Molim Boga da ne prigovaram i ne tugujem zbog ovakve situacije nego dfa učini ono što On misli da je dobro za mene.
27.11.2010. u 17:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar