Proba orkestra

jeste kad doživjeli da vam je neugodno zbog nekoga? ja jesam. osjećaj je mješavina srama, užasa, nemoći i želje da se to ne događa i onaj vapaj: ajme, kakao ne vidi sam, sama?

vraćam se s pričesti, kleknem u svoju klupu, a brzim, čvrstim korakom pored mene projuri prema oltaru žena, prekrasno obučena, uzdignute glave, ali sa suknjom koja joj je na neki čudan zapela za gaće, sive, obične, pamučne. svi smo vidjeli. eto to je taj osjećaj, prekasno da pojurim do nje, prekasno za bilo kavu reakciju.

iskreno, tako sam se osjećala danas zbog ove dvije koje očito popizde kad netko nekoga pohvali. vegine gaće često zapnu za suknju, a bogme i niccine.

ali, nekako mi se činilo da ima neke samoironije u tome, ali nema, na žalost. otužno i tužno.
dečki dobro pišu, svaki na svoj način. i ta silna potreba " moje je bolje" je kad ti čitava suknja zapne ili gologuza odeš na pričest.

btw, pranje nogu, najljepši sakralni motiv, najljepši. isus pere noge onima koje voli. bog kao sluga. poniznost.

idem se razveseliti svojoj bivšoj učenici koja ima koncert. mezzosopranistica pred kojom je svijetla budućnost. neke moje kolegice su rekle da joj vide na faci da je tupasta. meni je uvijek bila anđeoska.

cure, povucite suknju. imate lijepe gaće, ali....