jos o zdravlju hrvatskog puka. (svakodnevna doza stvarnosti:)
nista me nije znalo tako dobro utjesiti nakon virtuelnih zalosti kao dobar odlazak na plac (hm, s tim je u svezi i cinjenica da sam tamo nabavljao hranu... hehehe, utjeha stize kroza zeludac;)
danas sam najprvo dakle rijesio hranidbena pitanja. onda sreo jako dragu frendicu s klincem. i nakon vrlo kratkog chitchatta, veli ona meni da kao njoj je super to s imanjem djece i da mi mushki neznamo kaj propustamo. jebiga, vidis, mozda je to isto neka buducnost - ocurec, jednakost sviju i po spolnim znacajkama, dvospolnost ili bespolnost, jer kako sam joj morao odgovorit - e jebiga, znas, propustamo, to nam je tako odredjeno po rodjenju...
nu da, al bila je fora sva onak prposhna i sretno-ozarena, bas lijepo za vidit. eh, ... majke.
nu, a onda sam se sjetio da bi mogo s vama podijelit i nesta drugo, jer kao puno vas je ovdje informaticara pa morti imate opreme za shkartirat... pa onda ju nemojte baciti nego ju donirajte invalidima, tocnije onoj 'Racunalnoj radionici jednakih mogucnosti'... orr@inet.hr ili 9-16: 01/6590459, 091/5071011
ak vas je volja, najme. eto.
13.12.2004. u 14:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara