Ručkić krčkić

U 20:15 na naslovnici bloga još uvijek stoji zapis od 10:49. I sad mi je sve jasno: Hrvatska definitivno izlazi iz krize - evo zašto bilježimo porast proizvodnje! Prionuli Iskričari na ono za što su plaćeni, vjerojatno zato da bi mogli platiti iskričarenje. Nema više javašluka: radiš, radiš, zaradiš, ali onda ti je teže potrošiti. A ako se već odlučiš na trošak, treba se isplatiti. Zato pvt još uvijek nekak diše.

Možda je i prirodno da pvt bude zanimljiviji od bloga? Uostalom, i ja sam na blog u početku svraćala samo između poruka. Da, bila su to ona moja zlatna vremena kad su mi svi bili zanimljivi, pomalo komični i beskrajno simpatični. I blogeri i većina pevetaša. Što pak govori u prilog tezi da nikakva očekivanja donose najveće zadovoljstvo. I zato sam upoznala sve one zbog kojih sam sretna što sam uopće ovamo došla, ali sam se i razmazila, tj. počela očekivati još takvih i na svoju najveću žalost primijećivati da ih baš i nema puno.

I onda sam postala blogerica. Još uvijek vesela i puna ugodnih, veselih, romantičnih, radosnih i smiješnih dogodovština. Ali, hebga, nemreš se stalno smijati istom vicu, tako da su me sve više počele zaokupljati mračne strane internetskih pojava: što sve ispadne od čovjeka kad skine inhibicije i nabaci anonimnost?

Zaključila sam da ispadne točno ono što buja svugdje oko mene, tj. pohlepno, osjetljivo, otrovno, parazitsko bićence kojem je svrha autoreprodukcija, slično virusu. Sad mi je RL puno jasnija: sad shvaćam što misle one moje dvije kolegice koje sam ukorila dok sam im bila šefica i znam da bi me (i da me jesu, ali potiho, međusobno) izvrijeđale poput svakog prosječnog blogera; ipak, u reali im nešto ovisi o mojoj neutralnosti (kad naklonosti već nema) pa su diskretne. Kao i ja, uostalom.

Ne uvijek stoga jer mi nešto ovisi o nečijoj (ne)naklonosti, nego jer mi se ne da ulaziti u jalove rasprave i nepotrebne sukobe. I jer ljudi malo više poštuju moju nekomunikativnost nego ovdje. Možda se osjećaju jednako uvrijeđenima što ne zastanem i ne razmjenjujem banalnosti, ali bar se ne nameću. Vele "Dobar dan" i produže dalje.

Ipak, u reali postoji jedan diskretniji odušak za takve izbjegnute sukobe, koji ipak potiho vriju ispod suzdržane površine: olajavanje s istomišljenicima. Ipak ja tu imam susjedu s kojom zastanem i izogovaram onu blesavu babu i njenu kompaniju koje hrane onu mačku iz podruma, već vrlo očigledno šugavu. Ali je niti jedna ne bi cijepila, jer to, jebiga, nemreš od otpadaka! A one TAKO vole životinje! Eh, ali ako ovdje nekoj svojoj priji kažem da bi vrlu blogericu čija je mačka pod njezinom skrbi ispucala 8 od svojih 9 života u nekoj civiliziranoj zemlji kaznili zbog zanemarivanja (u najmanju ruku) ili zlostavljanja životinje, onda to svi vide i onda je to "osobni sukob" ili moja zloba. A nije. Moje je mišljenje, i to o nečemu do čega mi je stalo (životinja) i o čemu puno znam (npr. da se mački prije puta da polovica ili četvrt Apaurina, ovisno o težini, pa onda nema urlikanja i bježanja u divljinu).

I viš, sad se ja pitam, kako je došlo do toga da mi je iznošenje svojih mišljenja na blogu postalo važnije nego gugutanje na pvt-u? Hm. OK, sigurno zato jer je 90% pevetaša dozlaboga dosadno... Ali nisu ni blogeri sami genijalci.

Ne znam, umorna sam i ne da mi se mozgati. Možda to dokučim u nekom budućem nastavku.

možda te bog prosvijetli(-:

Zeleni, odavno ne vjerujem u bića iz bajki :-))

a nu, triba virovati. njega je prosvitlio skroz. piše na hebrejskom, evo sudskog tumača zovem da mi čita blogove. još samo da opizdi flaster na čelo

što su se dovezali boga u zadnje vrime. neka traže božićnicu kosoricu

glavno da su admini lipo dizajnirali blogove. cvjetni tapetići.
najviše mi se sviđa crna podloga s bilim ljiljanima. to im ustupila hrvatska pošta uzorke s luksuznih telegrama

kad izražavaš sućut !

Evo me jopet... Aha, prija nikolina se pridružuje mojem ateizmu, ako ne aktivno, onda verbalno, uz usputnu recenziju dizajna blogova... nemam tu što dodati ili oduzeti, idemo dalje.

Veseli skakač nešto uzvikuje glede i u svezi sućuti, ali ja ne znam glede i u svezi s čime i glede i u svezi koga, kome ili čemu... niš, idemo dalje. Ili je bilo dosta?