Ručkić krčkić

Danas kolegica i ja ulazimo u veliku dvoranu punu studenata koji će za nekoliko minuta pisati ispit, pod našim nadzorom. Imamo i trećeg, muškog, ali taj kasni. Kroz žamor ih premještamo, pregledavamo ima li šalabahtera, sve uz glasnije ili nešto tiše pobune i tisuću "zašto?", konačno ih organiziramo kako treba i sad bi valjalo dati upute. Ali jock, nemreš kroz galamu. Iako nismo nevidljive. Niti baš neke blage i tihe ženice.

Ali, sad ulazi kolega i na faci mu vidiš da mu žamor smeta. Nije ni kaput skinuo: samo je stao i dreknuo "TIŠINA!" I bila je.

Kasnije sam izbacila jednu studenticu zbog prepisivanja. Došla je mojoj kolegici sa "Zašto me OVA izbacila...?", a onda izašla zalupivši vratima. Kolega je također izbacio jednoga. Izašao je tiho, bez raspravljanja.

I moš ti sad dubit na trepavicama, muško je tu da drekne i uvede red! Ni dvije opake mu nisu ravne. Ma, ni tri! Cijela vojska Amazonki - možda. Samo "možda".

A što bude kad je žena po svemu osim po sposobnosti izderavanja jača od muškarca? Evo, jučer smo prijateljica i ja analizirale propast braka naše zajedničke znanice, suvremene Amazonke: žena je osnovala dvije firme, s jednom polučila globalni uspjeh, s drugom domaći, mlati pare, izdržava ne samo svoju obitelj nego i širu porodicu na obje strane, i svojoj i muževljevoj...

"Skrhala mu je jajca", rekla sam. JA sam to rekla. I zaista mislim tako.

Iako se on dobro držao i to jako dugo. Ali, hebga, nije ona imala vremena razmišljati o tome da bi i on ponekad dreknuo. Možda je čak vjerovala da mu to nije ni potrebno, da se vole dovoljno dugo, dovoljno duboko, dovoljno snažno da on prebrodi tu potrebu. Tko zna! Uglavnom, kad je dreknuo, dreknuo je na NJU.

I otišao šaputati s nekom drugom.

Duboko je to u nama. A zapravo je sasvim površno!

prvi dio mi jasan, drugi dio nije, valjda ti znaš bolje!?

..viš, mala mi nije rekla za ispit danas... valjda prečuo...

Jurice, žena je bila sposobna i super brinula o svemu; muž nije imao prilike dizati galamu. Pa je brak pukao.

Billy, ispiti su svakog dana, ovog i prošlog tjedna, na svim fakultetima. Dakle, nema ti što govoriti - zna se. (A nije HDZ.)

..ni to nisam znao...

..saću joj dreknut na mater... telefonom...

nisi u pravu...stara profa iz fizike u srednjoj bila je mala kržljava starica, ali kad je ušla u razred...trenutni tajac tridesetak neartikuliranih bilmeza:)))

Pixiebobe, nekad bilo, sad se spominjalo! Takve profe izumrle, a i ti bilmezi se ili opametili, ili obilmezili izvan škole... A i ne znam kako bi se stara fizičarka danas provela s 90 suvremenih bukača.

današnja pedagogija veže samoj sebi omču izmišljajući prava i ograničavajući ovlasti, a nekoć je fliska tičera čuda radila...

Nije potrebna fliska, nego čvrsta i dosljedna sprega uzroka i posljedica: ne slušaš, ne učiš, ne ponašaš se kako treba - nadrapaš. E, viš, a toga više nema. Meni su sjedili kao vojska (iako su u domaćim zadaćama pisali ljubavne poruke!) kad sam imala 25 godina; a što je najbolje, tada ni JA nisam osjećala potrebu biti "opaka".

Čini se da tradicionalne uloge muškarca i žene još uvijek postoje. Da stvar bude još gora, i žene i muškarci ih obostrano prihvaćaju. Manje-više...