Nemoć
Probudih se jutros nakon dobrih 8 i pol sati sna i gegajuć se stigoh do kupaone.
Nije prošlo 5 minuta, lice mi se našlo na podnim pločicama, a tijelo se stropoštalo između veš mašine, košare za veš i umivaonika. U polunesvijesti jedino što mi je bilo u glavi je bilo...ne smiješ zaspat, ne smiješ zaspat...nema nikog.
Već me dugo nije uhvatio takav osjećaj...strah....
Dižem se, ali ne zadugo...sjedam na stepenice, dišem duboko. Hladna voda, da to je to. Pusti hladnu vodu da teče po rukama, diši.
Slabost i nemoć, mrzim taj osjećaj.
02.12.2010. u 11:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
a kaj da ti rečem, zato nebudem nikaj.. jel to ok..
Autor: habucibe | 02.12.2010. u 11:39 | opcije
Ja te shvaćam u potpunosti. I meni je tako.
A najveći strah je strah od samoće... :-(
Autor: wairua | 02.12.2010. u 11:41 | opcije
jedan dan sam i ja bio sam, bojao sam se ko vrag, i onda sam pobjedio samoću..KAKO..? saznajte tak,o da kupite moj priručNIK, kako pobjediti samoću..cijena prava sitnica..
Autor: habucibe | 02.12.2010. u 11:45 | opcije
niski tlak? i meni se znalo desiti .... na svu sreću, rijetko i davno. neugodno, vrlo neugodno :-/
Autor: sinaida | 02.12.2010. u 19:27 | opcije
Žešća fizička iscrpljenost, niski tlak i nedostatak kisika u kupaoni su dobitna kombinacija...i da čvoruga na čelu desno i na ramenu lijevo su posljedice :)
Autor: aisling1891 | 02.12.2010. u 19:43 | opcije