SKITNICA
Kako volim more, kamen
tako volim i ravnicu.
Sudbina mi dade znamen,
pretvori me u skitnicu.
Skitam samo kroz stihove,
svaki put sa istim žarom.
Sanjam kamen, sanjam more
srođen sa ravnicom starom.
Ravnica mi majka, druga,
korijeni mi more, kamen.
Sni šareni kao duga
života su moga znamen.
Života su moga znamen,
dio duše, dio mene.
Jednom disat' kad prestanem
bar će živjet uspomene.
Kad do toga došlo bude,
kad me legnu pod crvenicu
moje pjesme sve će ljude
podsjećati na skitnicu.
02.12.2010. u 20:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
...i još jedna skitnica doskitala
samo do tuđih, tvojih stihova... :)
(nikad kroz vlastite)
Autor: Petra-a-stijena | 02.12.2010. u 20:39 | opcije
o - ho, pa društvo navijek dobro dođe....
Autor: winterstorm | 02.12.2010. u 20:42 | opcije
o - da, nikad se ne zna koga se u skitnji može sresti..
Autor: Petra-a-stijena | 02.12.2010. u 20:49 | opcije
pa srodne duše, jel' :)
Autor: winterstorm | 02.12.2010. u 20:52 | opcije
predivni stihovi jako mi se svidjaju. ja isto pisem stihove i ubrajam se u grupu skitnica. topli pozdrav iz njemacke
Autor: sara-ramona | 04.12.2010. u 2:19 | opcije