BABY, COME BACK!

Večeri poput ove kad mi nedostaje zagrljaj čovjeka, mog čovjeka…kako bi bilo da mi kući s večeri (kao što sam upravo srela jednog takvog susjeda) dolazi pijani muškarac-suprug. Potom zamišljam kako mi dolazi moj muškarac-suprug ili neki životni družbenik iz neke druge postelje u kojoj je bio s nekom drugom ženom... kako opet obično često biva. Kad tako zamišljam, odmah mi je lakše što ne mogu zamisliti, iako zamišljam, da je sa mnom moj čovjek-muškarac koji ima muda kako ona fizička tako i umna. I usudi se biti sa mnom. Day by day. Zamišljam zagrljaj takvog mog muškarca…ne onakav zagrljaj koji mi je dojadio posljednju godinu nakon vođenja ljubavi (ipak je to bio seks kao fizička aktivnost) već zagrljaj kad se jutrom budim uz čovjeka koji mi šapće ono što doista i misli, koji me miluje jer me voli, a zato što me voli zato me i miluje. S kojim bistrim um do usijanja a ne samo radi pukog nadmetanja. Zamišljam da je moguće da opet postoji takav čovjek jer stvarnost me svakodnevno demantira. Zašto je tako prokleto teško stajati iza sebe i svojih djela. Zašto je lakše činiti…nedjela? Znam, reći ćete…ta svatko ih čini. Ali i tada kad sam to nedjelo učinila posljednji put bje tako da sam molila…nemoj to činiti. Nemoj me zavoljeti, ne mogu te zavoljeti…požalit ćeš. Nemoj mi pomoći, neću ti moći uzvratiti… i drugi kad su mi pomogli ali su potom uvijek nešto tražili zauzvrat. Muškarac ne može drugačije nego kao lovac koji traži svoj plijen, tražiti za lovinu koju donese na dar, protudar. Zašto me boli ta tuđa, njihova golotinja? Možda stoga što je to ipak moja ljudska golotinja….vjera u čovjeka kojeg nema! Osobito ovdje na iskrici...gotovo svakodnevno ih srećem. Te kreature od čovjeka-muškarca. Večeri poput ove…nekoć sam snivala snove. Još uvijek bole ti..snovi!

u koje crne misli

što je tu crno...osim da mnogim ženama dolaze upravo kreature doma...svako veče! pa stoga moja samoća ima...ljepotu!

tu se slazem bolje sam nego lose kompanjan

je skrivena, ali nije samo to! ovo je priča i o davanju...nesebičnom. kojeg sam tako rijetko sretala...uvijek su to bila neka davanja s računicom. osobito od muškarca...znam i žene uvjetuju svoju ljubav, ali muškarcu je to imperativ...žena bezuvjetnu ljubav daje makar...djetetu ako već ne muškarcu (posve)!

ali o čemu ja ovdje pišem....o čovjeku? ta tko je vidio čovjeka? ovdje su još uvijek rasprave na nivou...plemena! istočno ili zapadno ili južno od neke save, drave, drine ili neke druge rijeke. pa je jako bitno tko je državljanin koje države! jel behe ili rvacke? ili možda njemačke. neki imaju i po tri i više država. baš si nešto mislim biće da u sve tri plaćaju i porez! a ja bih da sam državljanin...svoj? no svoj na svome biti najteže je. jer, većina ako i jeste svoja nije na svome. ona druga pak koja je na svome, nije svoja. ali kamata (čitaj: interes) sve to...pokriva!

ja sam zvijej.............

pa onda ništa od tvog zagrljaja, kjele!

kaje bojiš se zagjljaja pjavog muškajca.............

ups, pa kaj nisi napisao da si...zvijer?

jok..ja sam pahuljica pejja...........jepjšav i neodoljiv............

nemoj mnogo da se brines....http://www.youtube.com/watch?v=C2GyMKA8OIs&NR=1

ajme, gdje samo nalazite te face i pjesme?

mea culpa....što mogu kad nisam iz...sokaka!

Zašto ne posložiš glavu i srce na način da je Iskra samo igra,nema tu davanja..sve je samo cirkus..dođe i prođe. Čuvaj osjećaje
Menibez...

ma samo iskoristi dok mozes.. misli na sebe.iskljuci osjecaje.. treba ih sve samo.. potrosiiti.. i iskoristi emotivno i materijalno..sve je tu gamad

kako je dobro...čuti te opet! samo zato što sam napisala blog...a ti ga pročitao! eto curke moje a vi još recite da nije dobro..osjećati! ta i novu godinu smo dogovorili...uz kamin i porto!