Ručkić krčkić

E, kad je Jozo doveo tu svoju Zagorku, bit će da su mu se otac i mati u grobu okrenuli! Ali Jozi nikad nitko ništa nije mogao reći, uvijek je taj po svom... Dobro je što iz Amerike nije neku dovukao.

A ova je bila neka Židovka koju je našao u Zagrebu, imala je neko židovsko ime, Helga, Gertruda, Jutta, Ana, tko će je znati... Blonda, sitna, a lukava ko ljuta zmija! Odmah je ta bacila oko na Jozino imanje: dovela ona neke "stručnjake", pa oni raskrčili onu zemlju tamo na brdu i posadili tko zna kakvo bilje. I posjekli ono malo šume što je ostalo, pa zasadili novo, a pored nje masline. A oko kuće su im tri godine rovali bageri: kaže ona, napravit će umjetničku koloniju. E da, samo nam još takvi trebaju!

Ali Jozo ni da pisne. Napravila ona i staklenik, i botanički vrt (ono tamo na brdu), a kuću pretvorila u tu svoju koloniju. A što će, jadan čovjek, četvero mu djece rodila, mora šutjet zbog te nejačadi. Prvo im je bilo žensko, pa je brzo zatrudnjela sina, a zatim blizance, da zapečati. A vidiš da zmija samo smišlja kako će oteti.

Ide ona po selu a oči joj samo vrludaju. Kažemo mi njoj "Hvaljen Isus!", a ona nama "Dobar dan!" I odmah nešto pita: da zašto ona ograda iz Bauhausa kad ima kamena... Te što će nam "gotika", kaže ona, nije to odavde. Ona bi etno-selo. Zagorka! Ovdje ona nama došla zapovijedati što ćemo i kako ćemo... Pa ne živimo mi od židovskih para pa da nam drugi slaže kamen na kamen, ženska glavo!

A u crkvu Zagorka ni da bi koraknula. Sve dok Jozo, valjda, nije dreknuo pa došla i ona. I onda kaže "Faljen Isus". Fali tebi, draga moja, vjere i poštenja, a kod nas se Isus hvali, ne fali. Onda je dovela nekog svog Zagorca iz Zagreba da obnovi crkvu. Ma što ćeš obnavljati, a selo gradi novu, svu od mramora! Sve samo da Jozo vidi... Ali, od toga je, Bogu hvala, ipak na kraju odustala.

I tako ona deset godina. Pravi se da je naša, hoda po selu u gumenim čizmama kao da je stalno blato, a nije, po kući ima čarape od oštre vune koje nitko pri zdravoj pameti ne bi obuo, te stalno zapitkuje žene, kako vezu ono, kako pletu ovo, a sve s ciljem da to proda onim svojima, onim umjetnicima što joj dolaze. Budu oni ovdje po mjesec-dva, jedan i pola godine, sve Jozi pred očima. Maljaju nešto oko kuće, pa fotografiraju, pa rade neke kipove od suhog granja i kamenja i onda sve to ostave u Jozinom dvorištu. Napiju se i po noći plešu oko kuće, sve sami vještci i vještice i onda čuješ kako se sprdaju, iz Perine kuće, koju je muku mučeći u bijelome svijetu nadogradio, iz Markove klaonice (rekoše da ga treba prijaviti), pa im ne valja što su nam dvorišta betonirana, sprdaju se čak i zbog plastičnog cvijeća oko oltara... A one njihove kurvetine zavidno gledaju Jurin Mercedes E klase ispred kuće.

Došla jednom ona njihova mala, najstarija, kod nas u kuću. Dovela je naša, poslije škole. I ja što ću, dijete je dijete, posjednem malu i dam joj marelice. A pita ona mene, jesu li špricane... Da je kod njih sve eko-uzgoj. E, kad onda nisam pukla nikad neću! Kažem ja njoj, eko ti je materi u glavi, a kod mene su marelice, jedi ili ostavi, ali moje ti sigurno nisu crvljive. I pojela je. Ah, siroto dijete! Ali, kad je mala navršila petnaestu, pošalje nju Zagorka u Englesku, u neku privatnu školu. Nisu joj više bile dobre naše, ni škole, ni marelice.

A Jozo se u međuvremenu razbolio. Znali smo mi, ništa dobroga od tog braka sa Zagorkom ne može izaći... Odvela ona njega u Zagreb, pa u London, pa nekamo u Ameriku. A za to vrijeme uposlila te neke svoje "umjetnike" da nadgledaju imanje. A jesmo se s njima napatili! Kažu oni, voda ne valja, zato se Jozo razbolio. Vodena glava. Jest da u selu ima takvih, ali ima i bez vode u glavi, živih i zdravih. Sve samo da istina ne bi izbila na vidjelo, da je Zagorka bacila čini kako bi konačno došla na svoje, to jest uzela Jozi njegovo.

Vratiše se oni iz Amerike. Sad je tek Zagorka pokazala svoje pravo lice! Kuća puna muškadije, po noći orgije, svjetla se ne gase. Jadnom Jozi ne da čestite hrane, nego sve neke bobice i mahunarke. Pa on, jadan, pobjegne od kuće i traži tko će ga nahraniti, preklinje malo slanine i rakije. I tako deset godina. I na samrti je još bulaznio: pozvao on mojeg Marka, i kaže mu "Pomozi mojoj ženi, ne može ona ovdje sama!" E, kad moj Marko tada nije zaplakao, nikada ni neće! Priča on to meni, a oči mu se cakle od muke... A što ćeš. Nema ti gore vještice od Zagorke.

I umre Jozo. Pokopala ga na našem groblju, pošteno, uz sve počasti. Mislili smo, sad je gotovo, ode ona svojim Zagorcima. Ili židovima. Ali ne da se ta! Još je pet godina dovodila onu svoju bagru...

A onda se ona najstarija kći udala u Engleskoj, a sin, najstariji, ne blizanac, napravio u kući disko. Taj je Jozi bio najsličniji. Za ostale - tko će ga znati. Ona i blizanci su sve češće odlazili u Zagreb ili tko zna kamo. Onda se i sin zaljubio u neku židovku ili Zagorku i odlučio sve prodati.

Sad su Jozino imanje kupili neki Austrijanci. Židovi, sigurno, uvijek ti međusobno trguju. Ova je izvukla što je mogla i boli je dupe za nas. I još uvijek nas pozdravlja "Faljen Isus!"

Ak se budem ženio žena će mi biti Zagorka. Il' bar poput nje.

A kakvo će biti selo?

ja tu vidim samo zatucane,. i napredno i nazadno zatucane,. i zavidne,..
i sa zaljenjem mogu samo konstatirati progresivnost nije cijepljena od oholosti,..

steta darova,.

Selo ljepše od Pariza. Lijepo izdaleka a još ljepše izbliza.

Pričer, naći če se već neko ko će i tebe. Zatući.

Ja tu uglavnom vidim ograde. Uglavnom iz Bauhausa.

:DD stilske vježbe, jel?

vega, a ja na kraju sela čađavu mehanu.

ps dudnesto, necu pozeljeti da ti se zelje ostvare:D

Pike, priča je istinita. Pisala sam o njoj prije 30 godina, samo su imena bila malo drugačija.

vega, svaka priča je samo najkraći put. Između čovjeka i istine.

Šteta što se Čovjek i Istina tako rijetko nađu, Svileni.

Hihihiihi, kao da ne znaju za iskricu pa da ih spoji.

Znaju, ali i ovdje su Istine separatističke ;-)))

Hihihiihih,ma svako ima svoju istinu iliti priču, ali zato Šaban kaže:-Pusti priče Snježana.

A ja kažem "No Woman, No Cry".

vega, a to prevedeno na rvacki zvuči ovako:-Nema sarme, nema karme.

Hihihihi, eto ja odoh a da sarmu nisam probo.

Zato sam ja danas skuhala bakalar :-)))

Jesi li probala Bakalar na istarski, na bijelo...djizuz, to je jedna stvar koju tu ne mogu kupiti, a bogme, ne mogu niti donijeti...suhi bakalar

Dala si mi recept, ali nisam probala. Danas sam imala samo smrznute filete, a tvoj ide za Božić :-)))

Nego, što kažeš na priču?

Odlična priča, stvarno odlična! :) Čini se da ti gajiš velike simpatije prema našoj istočnoj braći :)