BABY, COME BACK!

započinjati ono što nisi kadra i u stanju završiti? bilo bi dobro kada bi se svatko od nas to zapitao? uglavnom se ne pita. ali jebe mi se za druge. ja se pitam da li sam u stanju imati vezu na daljinu? i odgovaram sebi da nisam. zdrav razum mi jasno govori koji su problemi i nedaće. jer ponekad mi je teško otići na drugi kraj grada kao npr. ovakve večeri...hladno, treba se obući, sjesti u auto...kako bih bila par sati kod nekog....s nekim. ili taj netko kako bi bio sa mnom. i veze su prekrasna stvar ali imaju svoj vijek trajanja. nakon nekog vremena postane ti zamorno odlaziti, dolaziti...kad ti se neide. pa onda pomisliš kako bi ljepše bilo biti stalno...tu. kad god poželiš posegnuti, a on je tu. i ti si tu. no tada počinje agonija..navike. koja ubija svaku želju, intrigu, potrebu da se pomakne...krene..posegne. sve ti je nadohvat, a kad je nešto nadohvat...gubi na važnosti, značenju. i to iako su uglavnom stereotipi, istiniti su. uz poneku iznimku. pa tako i veze na daljinu. iziskuju dodatni napor....viđanje poneki vikend, putovanje, iščekivanje, planiranje, nestrpljnje, trošak...i kad tad..dojadi. pa onda kreneš korak dalje (a da još nisi nikamo niti krenuo) i pitaš se da li si u stanju napustiti recimo svoj grad, obitelj i otići...kilometrima daleko u pizdu materinu ako ti se ne daj bože dogodi da se zaljubiš...da ne možeš...bez njega? tamo može biti ljepše, bolje...tamo je on...za kojim žudiš. but, koliko to košta? zašto košta? i zašto jesmo u stanju. ili zašto nismo. hm, ima li sve to smisla? al, koji je smisao u...besmislu? zar samo zato da traje...day by day...ovdje! i nemam odgovor, iako sam na početku rekla da...nisam. ali imam pitanje, negdje putem valjda ću naći i odgovor. onako kao vesna krmpotić kada kaže:
SVAKOG JUTRA HTJELA BIH TI DONIJETI
Svakog jutra htjela bih ti donijeti sve svoje živote, od daha prvog jutra, do daha jutrošnjega jutra.
Sve što sam stoljećima rasipala kao hranu za ptice, rado bih pokupila i sve ti u zavežljaju donijela, i kao usput, bez važnosti ti predala.
Potom bih sjela do tvojih nogu i zaboravila što sam ti donijela.

menibezmene, imala sam vezu na daljinu, trajala je preko godinu dana, donjeli smo odluku o mom prelasku, napustila sam sve od doma, posla, prijatelja, obitelji i došla, nisam kalkulirala, ali netko drugi očigledno jeste, danas sam opet sama, i vjeruj mi danas takovu ludost ne bih više nikad napravila

da, neke stvari je dovoljno učiniti jednom i nikad više! a neke...nikad! no znaš onu misao...kada bi nam tuđe iskustvo nečem služilo, nikada se ne bismo prehladili! nekoliko puta sam bila u sličnim razmišljanjima...o tome što bi bilo kad bi bilo...iako nikad nisam morala donositi takvu odluku. no vjerojatno ima i drugačijih mišljenja,sudbina...ja znam za neke...hapy ende!

nisam jednostavno bila te sreće, no život je takav da znaš gdje ćeš pasti sjeo bi da ne padneš:)))

ali bcs, bolje je žaliti za nečim kaj si učinio nego žaliti a nisi učinio! zamisli da nisi otišla...cijeli život bi se pitala...moža bi uspjelo?

Uvijek se držim one : lontano dagli occhi lontano dal cuore

ma da i ja guanta, ali ponekad...nešto krene...bje to prvi put tako prošle godine...znaš sretneš nekog drugačijeg...srce jurne, mozak zastane...i tada sam se prvi put srela s tom dilemom. zanimljivo je do kojeg sam zaključka došla, ali isti nije bio provediv jer je priča završila i prije početka. pa otada već unaprije onemogućujem sebe u takvim kontaktima...čim mi se javi netko iz druge županaije ili ne daj bože države...a ja copy paste....ne dopisujem se i ne družim s osobama koje....etc.....

najljepsa veza je veza na daljinu..probano i dokazano ;))

hihihih, dokazano je da ja sad tražim samo vikend vezu, sad mi daljina uopće nije bitna

pa vi vikendasi :))

da, kažu da veze (brakovi) pomoraca najdulje traju...on dođe, bude šest mjeseci s njom, i ode!

vikend veza je najbolja veza

pa ima istine u tome...tjedan je ionako tako kratak. a sex u našim godinama...tri puta tjedno...taman dovoljno!

meni osobno prekratak, jedino vrijeme kada normalnije dišem je vikend i tada zaista mogu kvalitetno da se posvetim nekoj osobi, no očito suprotni spol smatra da prek tjedna nešto muljam, kvragu kud bih stigla muljat, radim svaki dan od 8-17 odnosno s putem od 7-18, trčim na fakultet, doma dolazim u 22 h, jedva čekam nekaj zgurat u usta, tuširanje i krevetac