DayWalker

Utorak, curi mi vrijeme, od doma na posao pa natrag, prije nego se okrenem još jedan vikend, preumoran za bilo kaj, bez volje, vjeran krevetu i dobroj knjizi, nakon dugo vremena sam, nenavikao na samoću, loš osjećaj, razvalačenje love od prvog do prvog, sitna zadovoljstva koja traju prekratko, buđenje noću, u znoju, umoran, nenaspavan, lupa me pitanje.
Fuck, zar je ovo sve što postoji?

i sama se to pitam svaki dan i uporno svaki dan ocekujem neko cudo... u ocekivanju shvatih da mi je zivot projurio ;(

ma neeee to ti je sam prijelazna faza
:-))

postoji osmijeh

bez brige negdje neka djeca umiru od gladi, negdje netko nekome skida zvjezde sa neba, sateliti nas snimaju a tebe samo drma nezadovoljstvo koje ce te proci taman kad budes totalno zaboravio kako je to biti sretan... ispunjen dok preskaces brige kao carape po podu....do daljnjeg drz se knjiga, a prvom prilikom kupnja nove flanelske kosulje ne bi bila na odmet!

danea imaš poljubac. rješenje na dohvat ruke, a ja ga previdio. kupiti kariranu flanel košulju, uvaliti se u fotelju, otvoriti knjigu i skrnuti čaj. mmmm

neš pelin?:))

kae purac, kakva su to pitanja :):p;)? prsa van, trbuh unutra, glavu gore, naprijed marš :)