putevi prošlosti
prvo jutarnje svjetlo probija se u sobu
zrake padaju na tvoja bedra
još osunčana od dugog ljeta
i kao da te vidim prvi put
želim te,prostakušo,ljubavnice
cijela soba na tebe miriše
shanel 5....
sjećam se kad sam ti ga poklonio
rekla si da si premlada za njega
ali mi nikad bez njega nisi pozvonila
ustvari si poklanjala miris meni
koji sam ja poklonio tebi
tako suptilno
tako tvoje
spavaš mirno.tako opušteno
kao da nismo divljali cijelu noć
pili.smijali se
razvratnice.ljubavnice
za koji tren probudičeš se
i nestati sa nekom lažnom isprikom
javiču se ,nazvaču te al sad žurim
i hočeš
kad pobjediš savjest iza ove noći
kad te muž ponovo povrijedi
dok u potkošulji ispija pivo ispred televizora
kad se poželiš osvetiti
ili kad dosada postane nepodnošljiva
ljepoto....
Nikad nismo pričali o našem odnosu
on je jednostavno postojao
stvaran...čvrst...a opet
kad svane nestvaran i maglovit
i znali smo da je jedino takav lijep
važan i opstaje
dva kradljivca u noći
i sad kad o tome razmišljam
ustvari si jedino prema meni iskrena
ljubavnice
daješ mi više nego mnogi
čistu istinu
hvala ti
veljača 2004
07.12.2010. u 13:36 | Editirano: 07.12.2010. u 13:40 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar