BABY, COME BACK!

jesam li ti rekla da sam nekoliko puta bila...razvratna? ponekad u bespućima ljubavi i strasti mogu zalutati. i još sam ti toliko toga rekla. istina, čuo si. i čuo si po boji moga glasa da ću plakati, čak i prije no što sam ja znala...da ću zaplakati. i toliko toga si čuo...kako samo muškarac može ženu čuti. ako ju voli? a možda mi se samo čini da postoji muškarac koji me čuje, vidi, dodiruje. kojem ću doći. i ako kiše budu padale, i ako vlakovi i autobusi stanu. jer ti ćeš me čekati. rekao si da ćeš me zagrliti. a potom ćemo ispreplesti ruke. onako kako dugo već nismo. rekao si: ponesi sebe. a ti dođi. i vatru ćemo zapaliti. krzna prostrti. i vratiti se iskonu. a možda ipak samo...obujmiti svoja koljena dok ti budem sklupčana do tvojijh nogu pričala svoju priču o životu satkanu od misli, straha, ljubavi...želje...čežnje. ali neću ti je pričati riječima...razumjela sam tvoju poruku. pričat ću je sobom...i ti ćeš se ponašati, kako kažeš. jedino ne znam da li ćemo ju pričati...zajedno? evo opet razmišljam, opet se bojim, predviđam. i nisam sigurna koju ćeš boju očiju imati tog zimskog dana posljednje nam godine. ali znati ću kad ih...sretnem. i nemoj me odmah početi ljubiti...dopusti mi da si poravnam suknju (iako ću možda obući hlače ta zima jest), popravim šminku, obrišem suzu...vjetar zna biti okrutan prema mojoj kosi. i znaš, biti će to jedna dobra godina. bez obzira da li ona u ostavljanju ili ona u očekivanju? tebi sresti mene a meni sresti tebe...tako je...normalno kad se sreću...normalni ljudi!