Ručkić krčkić

... je za mene najbolji put. Iako kažu da najbolje prolaze oni koji znaju svoj cilj, nije li to upravo suprotno onome što žele - neprolaznosti? A u mojoj naravi je, naprotiv, neki beduinski nemir, zazor od stajanja, užas od ograničenosti.

Draže mi je bespuće. Čak i kad se bojim da ga neću preživjeti, ali uvijek izdržim, jer sve ima kraj i uvijek možeš još malo dalje. Ili se nekamo vratiti. Pa i kad sam jako umorna, gotovo uvijek odolim putokazima: Bračna luka ovamo, Kockarnica onamo, Oaza mira daleko, Otok Sreće još malo... Ne, jer koji god smjer izabrala, uvijek me vuku i svi oni drugi, i uvijek me muči što sam propustila.

Ali povremeno uskočim u neki vlak i smijem se sucu s batom na gotovs koji priča viceve o slijepcima, ili pomognem slijepcu koji me ne bi ni štapom u mraku, odolim namjerniku sa zadnjim namjerama, podijelim sendvič s beskućnikom koji će se skućiti kad ugrabi priliku, pokrijem kaputom zavodnika kojeg je zavelo ugodno kloparanje tračnica pa se pretvorio u sanjara, koji pak tvrdi da me već sretao u svojim snovima u kojima smo zajedno čerečili pile koje je ispohala njegova majka...

I gotovo uvijek desi nam se ljubav, besciljna od slučajnosti, u nekom međuspremniku naših prisutnosti baš u tom vlaku, na tom putu i u tom trenu. Koliko puta sam zaboravila sići, iako sam osjetila da bi bilo vrijeme, i našla se na tuđem odredištu!

I zaboli kad shvatiš da ono nije tvoje, jer ti svojega nemaš. Privlačna su ta ognjišta s pucketavim mirisom od kojeg plešu pahulje pred prozorom, pospano polako podmukle, kao oni trnci koji ti vrve udovima, kao žmarci koji te kostriješe, kao pokret sputan tkaninama, kao neizbježnost poraza.

Pa krenem dalje. Ostavim međuspremnik, jer sam se okrijepila. Možda se vratim, možda nikada više. Odem bez kofera, svoju prtljagu imam u džepovima: stisnute fige.

Za još malo. Za ugodno iznenađenje.

Za kraj koji će me zateći bez cilja.

Nema kuću, nemam auto, nemam jahtu. Imam samo plahtu. Ja sam Beduin.

Možda će se neko i začuditi al' moguće je uživati i u putu.

Sama ko duh lutaš više milja, daleko bez cilja, ovisna o tonu ne znaš što je zbilja.

Al' kad sve to neko izdaleka pogleda to uopće loše ne izgleda.

pa putovanje je jedino ispunjenje ka cilju, pardon necilju, pardon...

je te lipo casti drmax na prizmi umra sam od smija

evo djelić toga opusa

DRMAX
drmax07

Natrag

Milojkine internetske avanture vol. 4


Ležala je na podu svoje djevojačke sobe (nije ta soba bila potpuno djevojačka, davno prije, dok je još bila polaznica srednje industrijske škole u nju je pustila onoga Štefa, za kojeg svi govore da mu fali daska u glavi, al nije mu falilo ništa između nogu, dapače bilo je i viška) i gledala u plafon......

Nakon šta se plafon prestao okretati, ustala se, njeni batasti i kratki prstići stisnuli su se u pesnice, njene tanke usne izgubile su boju i postale ravna crta, njene obrve iskrivile su se poput negativaca u stripovima, bila je ljuta, bila je bijesna, bila je ispunjena pravednim bijesom.....

Prvo se ponovo logirala na smokva.com i obrisala profil, jeste li sigurni da želite obrisati profil, a ne ti si......zatim je otišla na iskrica.com i otvorila svoj novi profil, oblikovala je svoj novi virtualni identitet......tamo će biti sve šta nije mogla biti u životu, atraktivna gospođa u kasnim četrdesetima, profesorica na fakultetu, žena čvrstih uvjerenja, koja ne ustaje kad muškarac ulazi u prostoriju, bogata, svjetski putnik, nudist, gastronom i kozmopolit....obožavana od muškog i ženskog roda.....samo joj je još nedostajao nick, iza kojeg će imena skriti tu mistično-romantičnu ženu......

Razmišljajući o nicku zaspala je presavijena preko stola, dok su se slojevi njenog sala složili jedan preko drugog, tvoreći joj potporanj, te je na njima zaspala kao na najmekšem kušinu.....
Ujutro se probudila i znala je koje će ime dati svojoj virtualnoj junakinji, zvijezda je rođena, zvat će se Teglategla08.....bezkompromisna, obrazovana, atraktivna, neobavezna i lepršava....to je nova debelguza......

Umro, pa oživio.

Dobar dan. Hoćemo li napuniti međuspremnik ili ćemo isprazniti ono što već jest u njemu?

Prekini! Isprazni!

Dojdi, ovo je kao igra sjena: jedan lik koji je moja sjena piše nešto o nekoj sjeni neke osobe kojoj ne bi želio biti u sjeni, a onda neki koji nije ni sjena nikome od nabrojanih sve to prekopira na blog u kojem nema sjena... Ali, hvala na trudu, ne moraš više :-))

Nema kotlića! Što ću povući?!

Nos.

Svoj ili tvoj?

rekao bih ti kaj da povučeš ali sam pristojan..kak vas može razjebati kaj tko piše, nije mi jasno. Pa neka pišu ljudi, komentiraj i adio. Svaka budala ima svoje veselje ali i budala ima nekaj za reći. Osim ako se uvažavaju samo pojedinci uber alles il kak se već piše

Moj. Prik.

Zelenoruki, kad se zaželim budala uključim telku i gledam prijenos iz Sabora. Svugdje drugdje ih iskopam iz svojeg komunikacijskog kanala.

Znači, idemo u nazogenitalni trakt, Svileni? A gdje je međuspremnik?

neču više;;)

pa prestani kopati, to nije damski

izbriši komentar

U finoj. Materini.

A što bi bilo damski, zelenoruki? I zašto bi damstvo bilo poželjan cilj nekome tko voli besciljnost?

Tko li je pak ova nepismena pojava koja se izražava zapovjednim tonom ondje gdje nema ingerencija???

Svileni, već rekoh kod wairue: jebeš muško koje ne razlikuje plodnu od muške vode! Tj., ja takve ne jebem ni pol posto.

vega, ma važno je da umiju plivati. U obje.

Je, i njima i meni. U jednoj su fetus, u drugoj spermić, a ja bih nekog razvijenijeg ;-))

pa tebi je besciljnost cilj ako nisi shvatila dakle sve kaj si gore rekla pada u vodu, svejedno koju

Besciljnost mi je nužnost, a ciljevi privremeni, zelenoruki. Iako je zgodno i ovo tvoje tumačenje - možda mi jednom posluži u samoobrani :-))

Hihihihih zelena ruko, mutne su obje. Vode. Al' se zato tu najveći šarani love.

I najbrkatiji somovi škakljaju ribice ;-))

Bome, brkove suču i teško onoj kojoj zavuču.

Čuvaj se sjenske ruke i štukinog zuba!

Som, šaran, štuka, a boga mi i kečiga.

pa vega jebemmukečigu, svaki cilj bi i trebao biti privremen..meni je sada cilj pogoditi školjku dok pišam jer moram pišati ko pes, na jednoj nozi

vega, tvrd je to orah tako da bi i štuka na njemu polomila zube.

Nešto pod zub, drugo na zub.

Zeleni, sad budem na blog stavila pomagalo koje ti može pomoći u postizanju cilja!