Zapis iz mojega dnevnika i iz života

A ono. Iskričin blog je odvazda bio memljivo i tugaljivo otužno mjesto na kojem su nikad rascvali talenti, uz nekolicinu (ak znate značenje te riječi, jelte) više ili manje častnih iznimki, linijom (hrv.: crtom) manjeg otpora probavali poletjeti u nedostižne im visine fantazmagoričnih estetskih dometa.

Ili su se, pak, što bješe još zericu jadnije, samo možda ne i smješnije, raznorazni psihopati takmičili u gadostima svog truležnog "duha".

Dok su u trećoj, možda i najvećoj skupini autora (hebate, kako li to gordo zvuči, ma dođe mi da si popijem još jednog Gorkog!) po običaju bile ovce. O kojima, narafski, sve najbolje jer ako još možda i nisu mrtve, ipak im je klanje sudbina njihova tužna i pretužna.

Toliko o stvaralaštvu.

A svaki omaterijalizirani doseg ljudskog uma ište svoga konzumenta, jel tako? Ili nije. Jer taj i takav će i najpromašenijoj ambiciji dati univerzalni, pače kozmički smisao. Naime, po ad hoc uspostavljenom trećekategorijskom imperativu posvema je očito: to što me bar netko i nekakav želi čitati, te mi se jošte i u pisanoj formi diviti, dokaz je da su potpuno u krivu svi oni ostali zlobnici (ma da ih je i milijun, a milijarda garant nije jer toliko ljudi ne zna hrvatski) koji me smatraju nedarovitim i promašenim, jelte, stvarateljem!

(U povodu ovoga gore unaprijed molim sve povrijeđene tankoćutne dušice da me poštede svojih ispravaka krivih navoda, ili još gore, nadri psiho analiziranja mojih motiva za prednji tekst. Te im u zalog spomenute zamolbe kažem i ovo: nisam mislio na vas, evo časna riječ da nisam ... ma nisam i nisam, ne može me nitko natjerati da priznam da jesam kad nisam!!!)

I što sam još ono htio reći? E da.

Sad bi se svatki iole emotivno-senzibilizirajući individuum trebao zapitati:
"Ajmee! Pa znači gore ni nemože!?!?!?!"

A glas od negdje odozgo, iz offa, mu utješno odbrusi:
"E pa može!!! Odi lijepo na Prizmu69 ter se uvjeri!!!!"

Te još u sebi malko nježnije:
"A ja baš svako govno koje se dalo stvoriti stvorim!

I pri tome se nije znalo je li mislio na onoga ili na ono. Jer se zapravo u takvim situacijama jako teško odlučiti biti odlučan. I decidiran isto tako.

trgni ti još jedan gorki i ne laprdaj:)))

a ono kaj ti se ne sviđa, ne mora značit da se drugima ne sviđa, ovo je blog sa pravom javnošću i svatk piše kaj njega muči:)))

Nemoj da te tužim drugu! Ili još 100put gore drugarici.Isto tako!

Si nepismena? Jesam igdje reko da mi se nesviđa? E pa onda. Moliću lijepo da bolje paziš.

baš me briga, tužim i svetom petru, razjebao mi je mir

Nemoj psovat. Psovka je narodna sramota. Isto ko i pljuvanje u ordinaciji odnosno čekaonici iste.

Ne mogu vjerovat. Tu da napišeš nekaj skroz egzotično i nevjerojatno. Recimo o popovima seksualnim predatorima. Ili prastarim babama željnim mladog muškog kurioziteta. Odmah bi se osjetio netko, ili čak možda u množini, prozvan!

Viš, mogla bih i ja svoje Iskra blogove kopipejstati na Prizmu....Dobra ideja :)

Ma... Taj tip s Prizme je to tako genijalno napisao da nisam mogao odoljeti. A ni odozimi isto tako! I još sam mislio da nijedno ljudsko biće nebi moglo preživjeti istovremeni boravak na Iskri i Prizmi. Osim možda vlč. Zlatka Sudca. Ali nećemo sad o njemu jer nije prisutan. I to već dosta dugo. Obzirom da levitira. I to uglavnom po zraku.

Mda. Skroz čudan taj tip s Prizme...maalkice (h)alteregoističan...:)

A kak si znala da mi je na Smokvi to nick? Mislim halterego_te_natego?

Neam pojma :))))

:::Hehehehe...

Prva pametna muška glavica na iskrici :))